1. Ali kako je broj vjernika naglo rastao, neki se počnu žaliti. Židovi koji su govorili grčki prigovarali su Židovima koji su govorili hebrejski da zanemaruju njihove udovice u svagdanjem dijeljenju pomoći.
2. Dvanaestorica zato sazovu vjernike."Mi apostoli ne bismo trebali služiti pri stolovima umjesto da propovijedamo i poučavamo Riječ.
3. Pronađite, braćo, među sobom sedam ljudi na dobrome glasu, punih Svetoga Duha i mudrosti. Njih ćemo za to zadužiti,
4. a mi ćemo se posvetiti molitvi te propovijedanju i poučavanju Riječi."
5. Prijedlog se svima svidio. Izaberu Stjepana, čovjeka punog vjere i Svetoga Duha, te Filipa, Prohora, Nikanora, Timona, Parmenu i Nikolu koji je došao iz Antiohije. On se kao poganin obratio na židovsku vjeru, a sada je postao kršćaninom.
6. Postave njih sedmoricu pred apostole, a oni polože na njih ruke i pomole se.
7. Božja riječ sve se više širila. Broj vjernika u Jeruzalemu naglo je rastao, a i mnogi su židovski svećenici prihvaćali vjeru.
8. Stjepan je bio pun Božje milosti i sile. Činio je među narodom silna čudesa i znamenje.
9. Ali pobune se neki iz takozvane sinagoge Slobodnjaka, Židovi iz Cirene, Aleksandrije, Cilicije i Male Azije, pa počnu s njime raspravljati.
10. Nitko od njih nije se mogao nositi s mudrošću i Duhom kojim je Stjepan govorio.
11. Nagovore zato neke ljude da za njega kažu: "Čuli smo ga da govori pogrdne riječi protiv Mojsija i protiv Boga."
12. Podjarili su i narod i starješine i pismoznance. Oni dođu po njega, ščepaju ga i odvuku u Vijeće.
13. Dovedu onamo krivokletnike koji izjave: "Ovaj čovjek uvijek govori protiv Hrama i protiv Mojsijeva zakona.
14. Čuli smo da kaže kako će taj Isus iz Nazareta uništiti Hram i promijeniti običaje koje nam je Mojsije predao."
15. Svi koji su sjedili u Vijeću pogledaju u Stjepana i opaze da mu je lice poput anđeoskog.