1. Neki pak čovjek imenom Ananija proda skupa sa svojom ženom Safirom imanje.
2. U dogovoru sa ženom odvoji dio novca i zadrži ga, a ostatak donese apostolima na raspolaganje.
3. Petar mu reče: "Ananija! Zašto ti je Sotona ispunio srce? Lagao si Svetome Duhu i zadržao dio novca za sebe.
4. Nisi morao prodati imanje i ostalo bi tvoje. A i kad si ga prodao, novac je bio tvoj. Mogao si odlučiti da ga dadeš ili da ga zadržiš. Zašto si takvo što učinio? Nisi slagao ljudima, nego Bogu!"
5. Čim je Ananija to čuo, sruši se i izdahne. Silan strah spopadne sve koji su za to čuli.
6. Priđu neki mladići, poviju ga u plahte te iznesu i pokopaju.
7. Nakon otprilike tri sata dođe njegova žena ne znajući što se dogodilo.
8. Petar ju upita: "Reci mi, jeste li za ovoliko novca prodali zemljište?""Jesmo", odgovori žena. "Za toliko."
9. "Pa što vam je bilo da ste se tako urotili kušati Duha Gospodnjega? Ondje su na vratima mladići koji su ti pokopali muža. I tebe će iznijeti!" reče Petar.
10. Ona se smjesta sruši na pod i umre. Mladići uđu i videći da je mrtva, iznesu ju i pokopaju pokraj muža.
11. Cijelu Crkvu i sve koji su za to čuli spopadne silan strah.
12. Preko ruku apostola događala su se mnoga čudesa i znamenja među narodom. Svi su se vjernici jednodušno okupljali u Salomonovu trijemu.
13. Nitko im se nije usuđivao pridružiti, ali narod ih je veličao.
14. Sve je više i više muškaraca i žena vjerovalo u Gospodina.
15. Ljudi su na ulice iznosili bolesnike na ležajevima i nosiljkama ne bi li na njih u prolazu pala barem Petrova sjena.
16. Mnoštvo je nagrnulo iz sela oko Jeruzalema. Donosili su bolesnike i opsjednute nečistim duhovima. I svi su ozdravljali.
17. Veliki svećenik i njegovi pristaše iz saducejske sljedbe razjare se od zavisti.
18. Uhite apostole i bace ih u javni zatvor.
19. Ali kad je pala noć, dođe anđeo Gospodnji te otvori vrata zatvora i izvede ih. Reče im:
20. "Idite samo i nastavite ljudima u Hramu govoriti sve o Životu!"
21. Apostoli tako u svanuće uđu u Hram i odmah počnu poučavati.U međuvremenu stignu veliki svećenik i njegove pristaše te sazovu Vijeće i izraelske starješine. Pošalju zatim u zatvor po apostole da ih izvedu pred sud.
22. Ali kad stražari stignu onamo, ne nađu ih u tamnici. Vrate se i jave:
23. "Zatvor je zaključan i stražari su pred vratima, ali kad smo ih otvorili i ušli, unutra nije bilo nikoga!"
24. Kad su zapovjednik hramske straže i veliki svećenici to čuli, zbunjeno su se pitali što sve to znači.
25. Uto im netko dođe javiti da su zatvorenici u Hramu te da ondje poučavaju narod.
26. Zapovjednik ode sa stražarima i uhiti ih, ali ne na silu jer se bojao da ih narod ne kamenuje.
27. Izvedu tako apostole pred Vijeće.
28. "Nismo li vam strogo zabranili poučavati u ime toga čovjeka?" upita ih veliki svećenik. "A vi ste napunili Jeruzalem učenjem o Isusu i još nas optužujete za njegovu smrt!"
29. Ali Petar i apostoli odgovore: "Valja nam se pokoravati Bogu, a ne ljudima.
30. Bog naših predaka uskrisio je Isusa, kojega ste smaknuli pribivši ga na križ.
31. Uzvisio ga je svojom desnicom da bude Vođa i Spasitelj, da izraelskomu narodu omogući da se obrati i da im oprosti grijehe.
32. Svjedoci svega toga smo mi i Sveti Duh kojega je Bog dao onima što mu se pokoravaju.
33. Nato se vijećnici razgnjeve. Htjeli su ih smaknuti.
34. Ali ustane neki farizej, član Vijeća, imenom Gamaliel. Bio je to zakonoznanac kojega je narod vrlo cijenio. Zapovjedi da apostole načas izvedu.
35. Onda reče vijećnicima: "Izraelci, dobro razmislite što ćete učiniti s tim ljudima!
36. Podigao se tako prije i neki Teuda tvrdeći da je netko velik. Stekao je oko četiri stotine pristaša, ali je ubijen i svi su se razbježali.
37. Poslije se u vrijeme popisa stanovništva podigao Juda Galilejac i poveo narod za sobom. I on je ubijen i sljedbenici su mu se razbježali.
38. Savjetujem zato: ne dirajte te ljude i pustite ih. Potječu li njihovo poučavanje i njihova djela od čovjeka, propast će.
39. A ako su od Boga, nećete ih moći uništiti. Pazite da ne zaratite s Bogom."
40. Vijeće prihvati njegov savjet. Pozovu apostole, išibaju ih, zabrane im da govore u Isusovo ime te ih puste.
41. Apostoli odu radosni iz Vijeća što ih je Bog smatrao dostojnima da trpe pogrdu zbog Isusova imena.
42. I svaki dan su u Hramu i po kućama navješćivali da je Isus Mesija.