1. Jedne noći ugledni židovski vjerski vođa po imenu Nikodem, farizej,
2. dođe razgovarati s Isusom. "Učitelju", reče on, "svi znamo da te je Bog poslao da nas poučiš. Tvoja su čuda dovoljan dokaz za to jer nitko ne može činiti takva djela ako Bog nije s njim."
3. Isus mu odgovori: "Zaista ti kažem - tko se nanovo ne rodi odozgor, nikada neće vidjeti Božjega kraljevstva."
4. "Pa kako se čovjek može nanovo roditi kad je već star? Ne može se odrastao čovjek vratiti u majčinu utrobu i nanovo se roditi!" reče mu Nikodem.
5. Isus odgovori: "Zaista ti kažem: ne rodi li se čovjek iz vode i Duha, ne može ući u Božje kraljevstvo.
6. Ljudi mogu dati samo ljudski život, ali Sveti Duh rađa novi život s neba;
7. nemoj se zato čuditi što ti kažem da se morate nanovo roditi odozgora.
8. Kao što čuješ vjetar a ne znaš odakle dolazi ni kamo ide, tako je sa svakim tko je rođen od Duha."
9. "Kako je to moguće?" upita Nikodem.
10. Isus mu odgovori: "Pa ti si židovski učitelj, a to ne razumiješ!
11. Zaista ti kažem: govorimo ono što znamo i svjedočimo o onome što smo vidjeli, a ipak nam ne vjerujete.
12. Ako mi ne vjerujete kad vam govorim o onome što se događa ovdje na zemlji, kako ćete mi vjerovati budem li vam govorio što se zbiva na nebu?
13. Jer nitko nije uzišao na nebo osim Sina Čovječjega, koji je s neba sišao.
14. I kao što je Mojsije u pustinji podignuo zmiju od mjedi, tako i ja, Sin Čovječji, moram biti uzdignut
15. da svatko tko povjeruje u mene ima vječni život.
16. Bog je toliko volio svijet da je dao svojega jedinorođenog Sina da nijedan koji u njega vjeruje ne pogine, nego da ima vječni život.
17. Jer Bog nije poslao svojega Sina na svijet da svijet osudi, nego da se svijet spasi po njemu.
18. Neće biti suda za one koji vjeruju u njega. Ali oni koji u njega ne vjeruju već su osuđeni jer nisu vjerovali u jedinoga Božjeg Sina.
19. Osuđeni su zbog ovoga: svjetlo je došlo s neba na svijet, ali su ljudi više voljeli tamu nego svjetlo jer su im djela bila zla.
20. Oni mrze svjetlo jer žele griješiti u tami. Klone se svjetla da se njihovi grijesi ne razotkriju i da ne budu kažnjeni.
21. Ali oni koji čine istinu rado dolaze k svjetlu da se vidi kako čine ono što Bog od njih traži."
22. Nakon toga Isus sa svojim učenicima ode u pokrajinu Judeju. Tu se s njima zadržao neko vrijeme i krstio.
23. U to je vrijeme Ivan Krstitelj krstio ljude u Enonu, blizu Salima, jer ondje bijaše mnogo vode, a ljudi su dolazili k njemu da ih krsti.
24. Bilo je to prije nego što su Ivana bacili u tamnicu.
25. Neki se Židov počne s Ivanovim učenicima prepirati oko krštenja.
26. Oni zato dođu k Ivanu te mu rekoše: "Učitelju, onaj kojega si susreo na drugoj strani Jordana - onaj za kojega si rekao da je Krist - također krsti pa svi odlaze onamo umjesto k nama."
27. Ivan odgovori: "Nitko ne može ništa činiti ako mu to s neba nije dopušteno.
28. Moj je posao pripraviti put tom čovjeku, tako da svi idu k njemu. Znate da sam vam otvoreno rekao da ja nisam Krist i da sam tu samo da mu pripravim put.
29. Mnoštvo ide za onime što ga najviše privlači - mladenka će ondje gdje joj je mladoženja. Njegovi prijatelji, koji su uz njega, s njime se vesele. Ja sam mladoženjin prijatelj i moja je radost upravo postala potpunom.
30. On treba sve više rasti, a ja se sve više umanjivati.
31. On je došao s neba i veći je od sviju. Ja sam sa zemlje, pa je moje shvaćanje ograničeno na zemaljske stvari. Jer tko dolazi s neba, on je iznad svih!
32. On svjedoči o onome što je vidio i čuo, a tako malo ih vjeruje što im govori.
33. Oni pak koji su povjerovali njegovu svjedočanstvu, potvrđuju da je Bog istinit.
34. On je poslan od Boga, govori Božje riječi, jer je Božji Duh na njemu bez mjere.
35. Otac voli svojeg Sina i predao mu je vlast nad svime.
36. Svi koji se pouzdaju u Božjega Sina da ih spasi imaju vječni život, a oni koji ga ne slušaju neće nikada imati vječni život, već gnjev Božji ostaje na njima."