14. No učenici su zaboravili ponijeti hrane prije polaska te su sa sobom u lađi imali samo jedan kruh.
15. Isus ih strogo opomene: "Čuvajte se farizejskoga kvasca i kvasca kralja Heroda."
16. "Nemamo kruha", govorili su međusobno jer mišljahu da im je zato to rekao.
17. Isus je čuo o čemu govore pa reče: "Zašto govorite o tomu da nemate kruha? Zar još niste razumjeli, zar ne shvaćate? Zar su vam srca tako otvrdnula?
18. Imate oči, a ne vidite! Imate uši, a ne čujete! Zar ništa ne možete upamtiti?
19. A onih pet tisuća ljudi koje sam nahranio razlomivši pet kruhova? Koliko ste punih košara ostataka skupili nakon toga?""Dvanaest", odgovore.
20. "A koliko je košara hrane preostalo kad sam razlomio sedam kruhova i njima nahranio četiri tisuće ljudi?" "Sedam punih košara", rekoše.
21. "Pa zar još ne razumijete?" upita ih.
22. Kad stignu u Betsaidu, dovedu mu slijepca i zamole ga da ga dotakne i iscijeli.
23. Isus uzme slijepca za ruku i povede ga izvan sela, pljune mu u oči te na njih položi ruke. "Vidiš li što?" upita ga.
24. Čovjek podiže pogled. "Vidim ljude," reče, "ali nejasno, poput stabala koja hodaju!"
25. Tada mu Isus ponovno stavi ruke na oči i čovjeku se taj put posve vrati vid, tako da je vidio sasvim jasno.
26. Isus ga pošalje kući. "Ne svraćaj putem u selo", reče mu.
27. Isus i njegovi učenici odu iz Galileje u sela Filipove Cezareje. On ih putem upita: "Što ljudi misle, tko sam ja? Što o meni govore?"