17. Ali iz Mileta pošalje u Efez po crkvene starješine.
18. Kad su došli, reče im: "Znate kako sam postupao od prvog dana kad sam nogom kročio u Malu Aziju.
19. Služio sam Gospodinu ponizno, u suzama i kušnjama koje su me snašle zbog židovskih urota.
20. Ipak se nikada nisam sustezao propovijedati, u javnosti ili po kućama, sve što bi vam moglo biti korisno.
21. Upozoravao sam i Židove i pogane da se odvrate od grijeha i obrate Bogu te da povjeruju u našega Gospodina Isusa.
22. Sada idem u Jeruzalem, neodoljivo vođen Svetim Duhom, ne znajući što me čeka,
23. osim što mi Sveti Duh u svakome gradu potvrđuje da me čekaju tamnica i nevolje.
24. Ali nije mi stalo hoću li živjeti ili ne, već hoću li dovršiti svoju trku, djelo koje sam primio od Gospodina Isusa: svjedočiti o Radosnoj vijesti i Božjoj milosti.
25. Sada znam da me vi, kojima sam propovijedao o Kraljevstvu, nećete više vidjeti.
26. Zato vam danas jasno kažem: čist sam od krvi svih vas. Nisam kriv propadne li tko od vas
27. jer se nisam sustezao navijestiti vam u potpunosti Božju nakanu.
28. Pazite na sebe i na Božje stado - na njegovu Crkvu otkupljenu njegovom krvlju, u kojoj vas je Sveti Duh postavio za starješine.
29. Znam da će se, kad odem, među vas uvući okrutni vuci koji ne štede stada.
30. Čak će i neki od nas neki iskrivljavati učenje ne bi li odvukli učenike za sobom.
31. Zato bdijte! Ne zaboravite da sam tri godine bio s vama i danonoćno vas bez prestanka opominjao lijući suze.