13. Jer ako živite slušajući tu svoju tjelesnu narav, propast ćete. Ako pak silom Duha usmrćujete nju i njezina zla djela, živjet ćete.
14. Svi koje vodi Božji Duh Božja su djeca.
15. Ne budite zato poput strašljivih robova te svoje naravi. Budite prava Božja djeca jer vas je Bog svojim Duhom posinio te mu sada možete radosno klicati: "Abba! Oče!"
16. Sveti Duh govori nam duboko u srcima da smo Božja djeca.
17. A kako smo njegova djeca, njegovi smo baštinici - jer sve što Bog daje svojemu Sinu, Kristu, to i nama pripada. Kao što s njim trpimo, s njim ćemo se i proslaviti.
18. Ali naše sadašnje patnje nisu ništa prema budućoj slavi koja će se očitovati u nama.
19. Jer sve stvorenje sa žudnjom iščekuje da dođe dan kad će Bog pokazati tko su zaista njegova djeca.
20. Sve što je na Zemlji stvoreno postalo je jalovim, ne vlastitom, nego Božjom voljom - ali u nadi
21. da će biti oslobođeno od robovanja pokvarljivosti, da sudjeluje u slobodi i u slavi Božje djece.
22. Jer znamo da cjelokupno stvorenje sve dosad uzdiše i muči se u porođajnim bolima.
23. Čak i mi kršćani, iako je u nama Sveti Duh kao predukus buduće slave, također stenjemo čekajući posinjenje, otkupljenje našega tijela. I mi također nestrpljivo očekujemo dan kad će nam Bog dati sva prava kao svojoj djeci, uključujući i nova tijela koja nam je obećao.
24. Tom smo nadom spašeni. Ako nešto već imate, onda se tomu više ne trebate nadati.
25. Ali ako se nadate nečemu što još nemate, valja čekati strpljivo i postojano.