22. Kad stignu u Betsaidu, dovedu mu slijepca i zamole ga da ga dotakne i iscijeli.
23. Isus uzme slijepca za ruku i povede ga izvan sela, pljune mu u oči te na njih položi ruke. "Vidiš li što?" upita ga.
24. Čovjek podiže pogled. "Vidim ljude," reče, "ali nejasno, poput stabala koja hodaju!"
25. Tada mu Isus ponovno stavi ruke na oči i čovjeku se taj put posve vrati vid, tako da je vidio sasvim jasno.
26. Isus ga pošalje kući. "Ne svraćaj putem u selo", reče mu.
27. Isus i njegovi učenici odu iz Galileje u sela Filipove Cezareje. On ih putem upita: "Što ljudi misle, tko sam ja? Što o meni govore?"
28. "Neki misle da si Ivan Krstitelj," odgovore učenici, "drugi kažu da si Ilija, a treći da si prorok."
29. On ih upita: "A za koga me vi držite?" Petar odgovori: "Ti si Krist!"
30. Isus im zabrani da ikomu o njemu govore.
31. Zatim im počne objašnjavati kako će on, Sin Čovječji, morati mnogo pretrpjeti od starješina, svećeničkih poglavara i pismoznanaca, koji će ga odbaciti, te da će biti ubijen i nakon tri dana uskrsnuti.
32. Govorio im je o tome posve otvoreno. Petar ga nato povede na stranu i stane od toga odgovarati.
33. Isus se okrene, pogleda učenike te strogo ukori Petra: "Odstupi od mene, Sotono! Tvoje misli nisu Božje, nego razmišljaš kao čovjek!"
34. Tada pozove učenike i mnoštvo da priđu i slušaju. "Ako tko od vas želi biti mojim sljedbenikom," reče im, "mora se odreći sâmog sebe, uzeti svoj križ i slijediti me.
35. Nastojite li zadržati svoj život za sebe, izgubit ćete ga. A tko položi svoj život za mene i za Radosnu vijest, imat će istinski život.
36. Kakva korist od toga da stekneš i sav svijet ako pritom izgubiš vječni život!
37. Što se može mjeriti s vrijednošću života?
38. Tko se postidi mene i mojih riječi pred ovim preljubničkim i grešnim naraštajem, njega ću se i ja, Sin Čovječji, postidjeti kada dođem u slavi svojega Oca, sa svetim anđelima."