30. Isus upita: "Kako da vam još opišem Božje kraljevstvo? S čime da ga usporedim?
31. Ono je poput sitna gorušičina zrna, najmanjega od svakog sjemena koje se sije u zemlju.
32. Ali kad se posije, izraste veće od svake biljke u povrtnjaku, s velikim granama u kojih se sjenu mogu skloniti ptice nebeske.
33. Isus je govorio takve prispodobe da pouči narod Riječi onoliko koliko su mogli shvatiti.
34. Javno je poučavao samo u prispodobama, a nasamo je svojim učenicima sve tumačio.
35. Kad se spustila večer, Isus reče učenicima: "Prijeđimo na drugu stranu jezera."
36. Oni otpustiše narod i povezoše ga u lađici iz koje je propovijedao. Za njima se otisnu i druge lađice.
37. Odjednom se podiže silna oluja. Visoki valovi počnu se prelijevati u lađicu tako da se gotovo posve napunila vodom.
38. Isus je spavao na krmi s glavom na jastuku. U panici su ga probudili vičući: "Učitelju! Zar ti uopće ne mariš što ćemo izginuti?"
39. Isus se probudi, zaprijeti vjetru te reče moru: "Utišaj se! Umukni!" Vjetar prestane i nastane velika tišina.
40. On upita učenike: "Što ste se toliko prestrašili? Zar još nemate vjere?"
41. Oni su bili silno prestrašeni. Pitali su jedan drugoga: "Pa tko je on da mu se i vjetar i more pokoravaju?"