Poglavlja

  1. 1
  2. 2
  3. 3
  4. 4
  5. 5
  6. 6
  7. 7
  8. 8
  9. 9
  10. 10
  11. 11
  12. 12
  13. 13
  14. 14
  15. 15
  16. 16

Novi Zavjet

Evanðelje Po Marku 4 Knjiga O Kristu (CKK)

Prispodoba o sijaču

1. Isus opet počne poučavati na obali jezera. K njemu nagrne toliko ljudi da je ušao u lađicu na jezeru, sjeo u nju i odande propovijedao, a sve je mnoštvo ostalo na obali.

2. Zatim stane poučavati ljude brojnim prispodobama. Evo jedne od njih:

3. "Slušajte! Neki je ratar sijao sjeme.

4. Dok ga je sijao po polju, nešto sjemena padne na stazu. Dođu ptice i pozobaju ga.

5. Dio sjemena padne na kamenito tlo, gdje je zemlja bila plitka. Ono odmah nikne jer je zemlja bila plitka,

6. ali ubrzo i usahne pod jakim suncem i osuši se jer se korijenje u plitkoj zemlji nije razvilo.

7. Dio sjemena padne među trnje koje naraste i uguši ga, tako da nije donijelo roda.

8. Ali dio sjemena padne i u plodnu zemlju i donese trideseterostruk, šezdeseterostruk, a neka čak i stostruk urod.

9. Slušajte, kad već imate uši!"

10. Kad je Isus poslije ostao sam s Dvanaestoricom i s drugima koji su ga slijedili, upitaju ga o značenju te prispodobe.

11. On im odgovori: "Vama je dopušteno razumjeti tajnu o Božjemu kraljevstvu. A ostalima, koji su vani, govorim u prispodobama.

12. Kao što piše u Svetome pismu:Slušat će moje riječi, ali ih neće razumjeti; gledat će moja djela, ali neće dokučiti njihova značenja. Neće se odvratiti od svojih grijeha niti će im biti oprošteno.

13. Ali ako ne možete razumjeti tu jednostavnu priču, kako ćete uopće razumjeti prispodobe?

14. Sijač o kojemu sam govorio svatko je onaj tko u ljudska srca sije Božju riječ.

15. Sjeme na tvrdu tlu jesu oni koji čuju Riječ, ali odmah dođe Sotona i odnese tu Riječ u njih posijanu.

16. Kamenito tlo srca su onih koji čuju Riječ i radosno ju prihvate,

17. ali nemaju dubokog korijena. Dođu li nevolje ili progonstvo zbog Riječi, odmah podlegnu.

18. Trnovito tlo srca su ljudi koji čuju Riječ i prihvate ju,

19. ali tjeskobne brige ovoga svijeta, varavo bogatstvo i požuda za svime ostalime ubrzo uguše sjeme i ono ostane bez roda.

20. Dobro tlo srce je čovjeka koji sluša Riječ, razumije ju i donosi rod - trideseterostruko, šezdeseterostruko ili čak stostruko veći od posijanoga."

Prispodoba o svjetiljci

21. Zatim ih upita: "Kada upalite svjetiljku, stavljate li ju pod košaru ili pod postelju da prigušite svjetlost? Nipošto! Stavljate ju na vidljivo mjesto.

22. Sve ono što je sada skriveno i što je u potaji učinjeno, jednom će izići na vidjelo.

23. Slušajte, kad već imate uši!

24. I nastojte svakako pozorno slušati. Kad budete tako činili, bolje ćete razumjeti što vam govorim.

25. Ljudima koji žive po Božjoj mudrosti", reče im, "Bog će dati još više mudrosti. A koji ne postupaju prema njegovoj mudrosti, izgubit će ubrzo i ono malo od nje što imaju."

Sjeme koje samo raste

26. Isus nastavi: "Božje je kraljevstvo poput ovoga: ratar baci sjeme na zemlju,

27. a zatim ode dalje za svojim poslom. Lijegao je noću i ustajao danju, a sjeme je niknulo i izraslo a da on to nije ni znao.

28. Zemlja sama od sebe donese rod: najprije izraste stabljika, zatim klas, pa se popuni zrelim zrnima.

29. Čim zrno sazre, dođe ratar i požanje ga srpom."

Prispodoba o gorušičinom sjemenu

30. Isus upita: "Kako da vam još opišem Božje kraljevstvo? S čime da ga usporedim?

31. Ono je poput sitna gorušičina zrna, najmanjega od svakog sjemena koje se sije u zemlju.

32. Ali kad se posije, izraste veće od svake biljke u povrtnjaku, s velikim granama u kojih se sjenu mogu skloniti ptice nebeske.

33. Isus je govorio takve prispodobe da pouči narod Riječi onoliko koliko su mogli shvatiti.

34. Javno je poučavao samo u prispodobama, a nasamo je svojim učenicima sve tumačio.

Isus smiruje oluju

35. Kad se spustila večer, Isus reče učenicima: "Prijeđimo na drugu stranu jezera."

36. Oni otpustiše narod i povezoše ga u lađici iz koje je propovijedao. Za njima se otisnu i druge lađice.

37. Odjednom se podiže silna oluja. Visoki valovi počnu se prelijevati u lađicu tako da se gotovo posve napunila vodom.

38. Isus je spavao na krmi s glavom na jastuku. U panici su ga probudili vičući: "Učitelju! Zar ti uopće ne mariš što ćemo izginuti?"

39. Isus se probudi, zaprijeti vjetru te reče moru: "Utišaj se! Umukni!" Vjetar prestane i nastane velika tišina.

40. On upita učenike: "Što ste se toliko prestrašili? Zar još nemate vjere?"

41. Oni su bili silno prestrašeni. Pitali su jedan drugoga: "Pa tko je on da mu se i vjetar i more pokoravaju?"