25. Pošto su svjedočili i propovijedali Božju riječ u Samariji, Petar i Ivan vratili su se u Jeruzalem. Putem su se zaustavljali u samarijskim selima navješćujući Radosnu vijest.
26. A Filipu reče anđeo Gospodnji: "Kreni na jug pustom cestom što iz Jeruzalema vodi u Gazu."
27. I Filip pođe. Susretne nekog Etiopljanina, dvorskog rizničara, visokog dostojanstvenika etiopske kraljice, kandake. Vraćao se iz Jeruzalema
28. kamo se išao pokloniti Bogu. Sjedio je u kočiji čitajući naglas iz knjige proroka Izaije.
29. Sveti Duh reče Filipu: "Priđi i hodaj uz kočiju!"
30. Filip pritrči. Začuje kako čovjek čita Izaiju pa upita: "Razumijete li to što čitate?"
31. "A kako da razumijem ako me tko ne pouči?" odgovori čovjek. Zamoli Filipa da se popne u kočiju i sjedne do njega.
32. Čitao je ovaj ulomak:"Odveli su ga kao ovcu na klanje. Kao janje nijemo pred onima što ga strižu, ni usta nije otvorio.
33. Ponižen je i lišen pravde. Tko da opiše njegov naraštaj? Jer život je njegov uzet sa Zemlje.
34. Dostojanstvenik zatim upita Filipa: "Reci mi, molim te, govori li to prorok o sebi ili o kome drugome?"
35. Filip mu, počevši od toga ulomka, objasni evanđelje i navijesti Isusa.
36. Vozeći se tako naiđu na neku vodu, a dostojanstvenik upita: "Evo vode! Što me priječi da se krstim?"
38. Zapovjedi da kočija stane pa obojica siđu do vode. Filip ga ondje krsti.
39. Kad su izišli iz vode, Sveti Duh ponese Filipa i dostojanstvenik ga više nije vidio. On radosno nastavi svojim putem,
40. a Filip se nađe u gradu Azotu. Kud god je išao, putem je po gradovima propovijedao Radosnu vijest sve dok nije stigao u Cezareju.