24. "Vi se za mene molite Gospodinu da me ne snađe to što ste rekli!" odgovori Šimun.
25. Pošto su svjedočili i propovijedali Božju riječ u Samariji, Petar i Ivan vratili su se u Jeruzalem. Putem su se zaustavljali u samarijskim selima navješćujući Radosnu vijest.
26. A Filipu reče anđeo Gospodnji: "Kreni na jug pustom cestom što iz Jeruzalema vodi u Gazu."
27. I Filip pođe. Susretne nekog Etiopljanina, dvorskog rizničara, visokog dostojanstvenika etiopske kraljice, kandake. Vraćao se iz Jeruzalema
28. kamo se išao pokloniti Bogu. Sjedio je u kočiji čitajući naglas iz knjige proroka Izaije.
29. Sveti Duh reče Filipu: "Priđi i hodaj uz kočiju!"
30. Filip pritrči. Začuje kako čovjek čita Izaiju pa upita: "Razumijete li to što čitate?"
31. "A kako da razumijem ako me tko ne pouči?" odgovori čovjek. Zamoli Filipa da se popne u kočiju i sjedne do njega.
32. Čitao je ovaj ulomak:"Odveli su ga kao ovcu na klanje. Kao janje nijemo pred onima što ga strižu, ni usta nije otvorio.
33. Ponižen je i lišen pravde. Tko da opiše njegov naraštaj? Jer život je njegov uzet sa Zemlje.
34. Dostojanstvenik zatim upita Filipa: "Reci mi, molim te, govori li to prorok o sebi ili o kome drugome?"
35. Filip mu, počevši od toga ulomka, objasni evanđelje i navijesti Isusa.
36. Vozeći se tako naiđu na neku vodu, a dostojanstvenik upita: "Evo vode! Što me priječi da se krstim?"