55. Ali Stjepan, pun Svetoga Duha, upre pogled u nebo i ugleda Božju slavu i Isusa kako stoji na počasnome mjestu, Bogu zdesna.
56. "Vidim otvorena nebesa", reče, "i Sina Čovječjega kako stoji zdesna Bogu."
57. Oni nato rukama poklope uši i vičući iz svega glasa složno navale na njega.
58. Izvuku ga iz grada i počnu kamenovati. Svjedoci odlože ogrtače do nogu mladića Savla.
59. Dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: "Gospodine Isuse, primi moj duh!"
60. Zatim se baci na koljena i poviče iz sve snage: "Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!" Pošto to izgovori, izdahne.