44. Naši su preci sa sobom kroz pustinju nosili Šator svjedočanstva. Bio je načinjen točno prema predlošku koji je Mojsiju pokazao Bog.
45. Mnogo godina zatim, kad je Jošua ratovao protiv poganskih naroda koje je Bog istjerao iz te zemlje, Šator su unijeli sa sobom u novu zemlju. Ondje je ostao sve do vremena kralja Davida.
46. Davidu je Bog bio milostiv, te ga je zamolio za dopuštenje da izgradi Hram Jakovljevu Bogu.
47. Ali izgradio ga je tek Salomon.
48. Ipak, Svevišnji ne prebiva u hramovima koje su izgradile ljudske ruke. Kao što kaže prorok:
49. 'Nebo mi je prijestolje, a zemlja podnožje mojim nogama. Kakav mi vi dom možete izgraditi? Gdje da počivam?
50. Zar nije moja ruka stvorila sve u nebu i na Zemlji?'
51. Tvrdoglavi ste! Pogani ste u srcima i gluhi za istinu! Uvijek se opirete Svetome Duhu , baš kao i vaši preci!
52. Ima li ijedan prorok kojega vaši oci nisu progonili? Pobili su one koji su pretkazali dolazak Pravednika - kojega ste vi izdali i smaknuli.
53. Preko anđela ste dobili Zakon, a niste ga se držali!"
54. Kad su to čuli, židovski se vođe toliko razgnjeve na Stjepana da na njega počnu škripati zubima.
55. Ali Stjepan, pun Svetoga Duha, upre pogled u nebo i ugleda Božju slavu i Isusa kako stoji na počasnome mjestu, Bogu zdesna.
56. "Vidim otvorena nebesa", reče, "i Sina Čovječjega kako stoji zdesna Bogu."
57. Oni nato rukama poklope uši i vičući iz svega glasa složno navale na njega.
58. Izvuku ga iz grada i počnu kamenovati. Svjedoci odlože ogrtače do nogu mladića Savla.
59. Dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: "Gospodine Isuse, primi moj duh!"
60. Zatim se baci na koljena i poviče iz sve snage: "Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!" Pošto to izgovori, izdahne.