30. Mornari su kanili pobjeći s lađe pa počnu spuštati čamac u more pod izlikom da kane spustiti sidra s pramca.
31. Ali Pavao reče stotniku i vojnicima: "Ne ostanu li oni na lađi, nećete se spasiti!"
32. Vojnici prerežu užad i puste da čamac padne u more.
33. Sve do svanuća Pavao je molio ljude da jedu. "Četrnaest dana niste ni taknuli jelo", reče.
34. "Molim vas, pojedite što za vlastito dobro. Jer neće vam pasti ni vlas s glave."
35. Kad je to rekao, uzme kruh te pred svima zahvali Bogu, razlomi ga i počne jesti.
36. Svi se razvedre i uzmu hranu.
37. U lađi nas je bilo dvjesto sedamdeset šest duša.
38. Kad su se najeli, počnu rasterećivati lađu bacajući žito u more.
39. Kad se razdanilo, mornari nisu prepoznali obalu, ali opazili su neki zaljev ravne obale te odluče pokušati onamo zavesti lađu.
40. Odvežu zato sidra i puste da padnu u more. Popuste konopce na kormilima i razviju prednje jedro prema vjetru te se usmjere prema obali.
41. Ali nalete na plićak i brod se nasuče. Pramac nasjedne i ostane nepomičan, a krmu su razbijali žestoki valovi.
42. Vojnici nakane poubijati zatvorenike da koji ne otpliva i ne pobjegne,
43. ali im stotnik, želeći poštedjeti Pavla, ne dopusti da to učine. Zapovjedi da oni koji znaju plivati prvi skoče u more i otplivaju do obale,
44. a ostalima reče da doplivaju na daskama i olupinama lađe. Tako su svi živi i zdravi dospjeli na kopno.