24. te mi rekao: 'Ne boj se, Pavle, jer ćeš sigurno stići pred cara! A Bog ti daruje i da svi tvoji suputnici sigurno doputuju.'
25. Zato se, ljudi, razvedrite! Vjerujem Bogu. Bit će kako mi je rekao.
26. Ali nasukat ćemo se na neki otok."
27. Četrnaeste noći oluje, oko ponoći, vjetar nas je gonio amo-tamo po Jadranu. Mornari naslute da se približava nekakvo kopno.
28. Bace olovnicu i izmjere dvadeset hvati dubine. Malo zatim opet ju bace i izmjere petnaest hvati.
29. Prestraše se da ne nalete na grebene pa bace s krme četiri sidra i počnu se moliti da se brzo razdani.
30. Mornari su kanili pobjeći s lađe pa počnu spuštati čamac u more pod izlikom da kane spustiti sidra s pramca.
31. Ali Pavao reče stotniku i vojnicima: "Ne ostanu li oni na lađi, nećete se spasiti!"
32. Vojnici prerežu užad i puste da čamac padne u more.
33. Sve do svanuća Pavao je molio ljude da jedu. "Četrnaest dana niste ni taknuli jelo", reče.
34. "Molim vas, pojedite što za vlastito dobro. Jer neće vam pasti ni vlas s glave."
35. Kad je to rekao, uzme kruh te pred svima zahvali Bogu, razlomi ga i počne jesti.
36. Svi se razvedre i uzmu hranu.
37. U lađi nas je bilo dvjesto sedamdeset šest duša.
38. Kad su se najeli, počnu rasterećivati lađu bacajući žito u more.
39. Kad se razdanilo, mornari nisu prepoznali obalu, ali opazili su neki zaljev ravne obale te odluče pokušati onamo zavesti lađu.
40. Odvežu zato sidra i puste da padnu u more. Popuste konopce na kormilima i razviju prednje jedro prema vjetru te se usmjere prema obali.
41. Ali nalete na plićak i brod se nasuče. Pramac nasjedne i ostane nepomičan, a krmu su razbijali žestoki valovi.
42. Vojnici nakane poubijati zatvorenike da koji ne otpliva i ne pobjegne,
43. ali im stotnik, želeći poštedjeti Pavla, ne dopusti da to učine. Zapovjedi da oni koji znaju plivati prvi skoče u more i otplivaju do obale,