3. "Udarit će tebe Bog, zidu obijeljeni! Sjediš tu da me sudiš po Zakonu, a sam ga kršiš i zapovijedaš da me tuku!"
4. Nazočni rekoše Pavlu: "Zar tako grdiš Božjega velikog svećenika?"
5. "Nisam znao, braćo, da je veliki svećenik", odvrati Pavao. "Jer u Svetome pismu piše: 'Ne psuj poglavara svojega naroda.'"
6. Pavao je znao da su neki članovi Velikoga vijeća saduceji, a neki farizeji, pa poviče: "Braćo, ja sam farizej i preci su mi farizeji! Sudi mi se zbog nade u uskrsnuće mrtvih!"
7. Nato izbije svađa među farizejima i saducejima i mnoštvo se podijeli.
8. Saduceji, naime, kažu da nema ni uskrsnuća, ni anđela, ni duhova, a farizeji u sve to vjeruju.
9. Nastane silna graja. Neki pismoznanci iz farizejske sljedbe ustanu u Pavlovu obranu žestoko prosvjedujući: "Ne nalazimo da je taj čovjek počinio ikakvo zlo! A što ako mu je govorio duh ili anđeo?"
10. Nastane tako velika svađa da se zapovjednik prestrašio da Pavla ne rastrgaju. Zapovjedi zato da vojnici siđu po njega. Oni ga otrgnu iz svjetine i odvedu natrag u vojarnu.
11. Te noći Gospodin pristupi Pavlu i reče mu: "Samo hrabro, Pavle! Kao što si za mene posvjedočio ovdje u Jeruzalemu, tako trebaš svjedočiti i u Rimu."
12. Kad se razdanilo, Židovi skuju urotu i zakunu se da neće ni jesti ni piti dok ne ubiju Pavla.
13. Bilo ih je više od četrdesetorice.