32. Unutra su svi vikali: jedni jedno, drugi drugo. Vladala je opća zbrka pa mnogi nisu ni znali zašto su ondje.
33. Svjetina izgura naprijed nekog Aleksandra jer su ga Židovi onamo gurali. On podigne ruku i pokuša se obratiti narodu.
34. Ali kad su shvatili da je Židov, opet jednoglasno udare vikati dvije ure: "Velika je efeška Artemida! Velika je efeška Artemida!"
35. Na koncu gradski poglavar umiri svjetinu i reče: "Efežani! Svatko zna da je grad Efez čuvar hrama velike Artemide, koje nam je kip pao s neba.
36. To je neporecivo. Umirite se stoga. Ne činite ništa nepromišljeno!
37. Doveli ste ovamo te ljude, a niti su ukrali što iz hrama niti su hulili našu božicu.