21. Zatim Pavao nakani vratiti se u Jeruzalem preko Makedonije i Ahaje. "Nakon toga će valjati da odem i u Rim", reče on.
22. Pošalje u Makedoniju dvojicu svojih poslužitelja, Timoteja i Erasta, a on se još neko vrijeme zadrži u Maloj Aziji.
23. Ali u to vrijeme u Efezu nastane velika pobuna protiv Puta.
24. Potaknuo ju je neki srebrnar Demetrije koji je mnogo zarađivao izrađujući Artemidine hramiće od srebra. Mnogi su obrtnici na tomu zarađivali.
25. On okupi sve obrtnike koji su se time bavili i reče im:"Ljudi, znate da naše blagostanje ovisi o ovomu poslu.
26. A vidite i čujete da je taj Pavao, ne samo u Efezu nego i u svoj Maloj Aziji, pobunio veliko mnoštvo tvrdeći da bogovi načinjeni rukama nisu bogovi.
27. Ne govorim, dakako, samo o tomu da će naš posao doći na zao glas. Brinem se i da će obezvrijediti hram naše velike božice Artemide te da će nestati veličanstva te velike božice koju štuje cijela Mala Azija i sav svijet!"
28. Oni se na to razgnjeve i poviču: "Velika je efeška Artemida!"
29. Sav se grad uzbuni. Složno jurnu prema kazalištu vukući za sobom Pavlove suputnike, Makedonce Gaja i Aristarha.
30. Pavao htjede ući među narod, ali mu vjernici ne dopuste.
31. Neki njegovi prijatelji, dužnosnici u tom kraju, pošalju mu poruku moleći ga da se ne izlaže pogibelji ulazeći u kazalište.
32. Unutra su svi vikali: jedni jedno, drugi drugo. Vladala je opća zbrka pa mnogi nisu ni znali zašto su ondje.
33. Svjetina izgura naprijed nekog Aleksandra jer su ga Židovi onamo gurali. On podigne ruku i pokuša se obratiti narodu.
34. Ali kad su shvatili da je Židov, opet jednoglasno udare vikati dvije ure: "Velika je efeška Artemida! Velika je efeška Artemida!"
35. Na koncu gradski poglavar umiri svjetinu i reče: "Efežani! Svatko zna da je grad Efez čuvar hrama velike Artemide, koje nam je kip pao s neba.
36. To je neporecivo. Umirite se stoga. Ne činite ništa nepromišljeno!
37. Doveli ste ovamo te ljude, a niti su ukrali što iz hrama niti su hulili našu božicu.
38. Imaju li pak Demetrije i obrtnici protiv njih kakvu tužbu, sudovi zasjedaju, a tu su i suci. Neka podnesu tužbu!