11. Kad je mnoštvo vidjelo što je Pavao učinio, poviče na svojemu likaonskom narječju: "Bogovi u ljudskom obličju sišli su k nama!"
12. Zaključili su da je Barnaba grčki bog Zeus, a Pavao Hermes jer je vodio glavnu riječ.
13. Iz Zeusova hrama u predgrađu dođe svećenik s bikovima i cvjetnim vijencima te su ih on inarod htjeli žrtvovati apostolima pred gradskim vratima.
14. Kad su za to čuli Barnaba i Pavao, razderu svoju odjeću i potrče među narod vičući:
15. "Ljudi, što to radite? Mi smo samo smrtnici, jednako kao i vi! Došli smo vam navijestiti Radosnu vijest, da se od tih ispraznosti obratite živomu Bogu koji je stvorio nebo, Zemlju, more i sve što je u njima!
16. Prije je puštao da svaki narod ide svojim putem,
17. ali nikada vas nije ostavljao bez svjedočanstva o sebi. Uvijek je slao dobročinstva s neba: kišu, dobru žetvu, hranu i radost u srca."
18. Ali svejedno su jedva spriječili mnoštvo da im prinese žrtvu.
19. Neki Židovi iz Antiohije i Ikonija dođu i podjare svjetinu da kamenuje Pavla. Zatim ga odvuku izvan grada misleći da je mrtav.
20. Ali kad su ga okružili vjernici, Pavao ustane i vrati se u grad. Sutradan ode s Barnabom u Derbu.
21. Kad su u Derbi navijestili Radosnu vijest i stekli brojne učenike, vrate se u Listru, Ikonij i Antiohiju.
22. Ondje su snažili vjernike i ohrabrivali ih da ustraju u vjeri podsjećajući ih da u Božje kraljevstvo treba ući kroz mnoge nevolje.
23. Po crkvama su postavljali starješine te su ih, pošto su za njih postili i molili, predavali na brigu Gospodinu u kojega su povjerovali.