1. U Cezareji je živio čovjek imenom Kornelije, stotnik takozvane italske čete.
2. I on i njegovi ukućani bili su pobožni i bojali su se Izraelova Boga. Velikodušno je dijelio narodu milodare i stalno se molio Bogu.
3. On oko tri ure popodne u viđenju jasno ugleda kako mu prilazi Božji anđeo. "Kornelije!" pozove ga anđeo.
4. Kornelije se prestrašeno zagleda u njega. "Tko si ti, gospodine?" upita anđela. Anđeo odgovori: "Tvoje su molitve i milodari siromašnima uzišli pred Boga kao podsjetnik.
5. Pošalji zato ljude u Jopu po Šimuna zvanoga Petar.
6. On je gost u kući kožara Šimuna, koja se nalazi uz more."
7. Čim je anđeo otišao, Kornelije pošalje dvojicu slugu i pobožnoga, odanog vojnika
8. i sve im ispriča te ih pošalje u Jopu.
9. Sutradan oko podneva, dok su se Kornelijevi ljudi približavali gradu, Petar se popne na krov da se moli.
10. Bio je gladan. Dok su mu pripremali jelo, on padne u zanos.
11. Vidio je kako se nebo otvara i kako se na zemlju spušta nešto poput velikog platna zavezanoga na četiri kraja.
12. U njemu je bilo svakakvih četveronožnih životinja, gmazova i ptica nebeskih.
13. Neki mu glas reče: "Ustani, Petre! Zakolji i jedi!"