1. Nikad se grubo ne obraćaj starijim ljudima, već ih opominji kao vlastitog oca, mladiće kao braću,
2. starije žene kao vlastitu majku, a djevojke, u svoj čistoći, kao vlastite sestre.
3. Crkva se treba brinuti za udovice koje nemaju nikoga da za njih skrbi.
4. Ali ako imaju djecu ili unuke, njihova je prva dužnost da pokažu pobožnost u vlastitoj obitelji i da roditeljima uzvrate primljena dobročinstva. To je Bogu ugodno.
5. Prava udovica, koja je sasvim sama, pouzdaje se u Boga. Noću i danju traži od njega pomoć i moli se.
6. Ali udovica koja se odaje lagodnome životu duhovno je mrtva.
7. Tako im zapovjedi - da budu besprijekorne.
8. A ako se tko ne brine za rođake, pogotovo za svoje ukućane, taj je zanijekao svoju vjeru i gori je od nevjernika.
9. Ne upisujte na udovički popis nijednu udovicu ako još nema šezdeset godina ili ako nije bila vjerna mužu.
10. Neka ju preporučuju njezina dobra djela: da je dobro odgojila djecu, da je bila gostoljubiva, da je ponizno služila drugim kršćanima, da je pomagala nevoljnicima, da je predano činila dobra djela.
11. Mlađe udovice ne bi trebalo uvrstiti na popis jer će se, kad tjelesna požuda svlada njihovu odanost Kristu, htjeti opet udati.