1. Zato Apolona i mene smatrajte samo Kristovim slugama zaduženima da objašnjavamo Božje tajne.
2. Kada je tko za što zadužen, od njega se očekuje da to vjerno obavlja.
3. A jesam li ja tako činio? Nimalo mi nije do toga da o tome prosuđujete vi ili bilo tko drugi. Čak ni sam sebe ne prosuđujem.
4. Savjest mi je čista, ali čak me ni to ne opravdava. Jer sudac mi je samo Gospodin.
5. Zato ne donosite preuranjene zaključke o tomu tko je vjeran, a tko nije prije nego što se Gospodin vrati. Kad on dođe, iznijet će na vidjelo tajne skrivene u tami i razotkriti nakane svačijeg srca. Tada će svatko primiti pohvalu od Boga.
6. Draga braćo, Apolona i sebe uzeo sam za primjer da biste od nas naučili što znači: "Ne preko onoga što stoji pisano!" te da se ne nadimate što pristajete uz jednog učitelja protiv drugoga.
7. Po čemu si ti bolji od koga drugoga? Što imaš a da ti Bog to nije dao? A ako ti je sve dao Bog, zašto se hvališ kao da si to sam postignuo?
8. Vi mislite da već imate sve što trebate! Već ste bogati! I bez nas ste postali kraljevima! Kamo sreće da ste se zaista već zakraljili jer bismo onda i mi kraljevali s vama.
9. Čini mi se da je Bog nas apostole stavio na posljednje mjesto, poput ratnih zarobljenika osuđenih na smrt na kraju pobjedničke povorke, da nas tako gleda cijeli svijet, i anđeli i ljudi.
10. Zbog svoje odanosti Kristu činimo se glupima, no vi ste, dakako, vrlo mudri kršćani! Mi smo slabi, a vi jaki! O vama ljudi lijepo govore, a nama se smiju.