14. Zakon je dakle dobar, duhovan. Problem nije u Zakonu, nego u meni jer robujem tjelesnim željama - prodan sam grijehu kao gospodaru.
15. Ne mogu sebe razumjeti: zaista želim činiti dobro, ali ne činim ga. Umjesto toga činim baš ono što mrzim.
16. A to što jako dobro znam da je ono što činim loše, samo pokazuje kako priznajem da je Zakon dobar.
17. Ali ne mogu sebi pomoći jer me grijeh u meni tjera da činim zlo.
18. Znam da nema dobra u meni, to jest u mojoj grešnoj ljudskoj naravi. Sposoban sam htjeti dobro, ali ne i činiti ga.
19. Dobro koje bih htio činiti ne činim, a zlo koje ne bih htio činiti ipak činim.
20. Ali ako činim ono što ne želim, onda to zapravo i ne činim ja, nego grijeh koji je u meni.
21. Zaključujem dakle da vrijedi pravilo: kad želim činiti dobro, nameće mi se zlo.
22. Svim svojim nutarnjim bićem uživam u poslušnosti Božjemu zakonu.