12. Pa ipak, Zakon je svet, pravedan i dobar.
13. Kako je to moguće? Zar me je dobri Zakon natjerao u smrt? Nipošto! Grijeh je iskoristio to što je dobro da na mene navuče smrtnu osudu. Grijeh je dakle najveće zlo: koristi dobre Božje zapovijedi u zle svrhe.
14. Zakon je dakle dobar, duhovan. Problem nije u Zakonu, nego u meni jer robujem tjelesnim željama - prodan sam grijehu kao gospodaru.
15. Ne mogu sebe razumjeti: zaista želim činiti dobro, ali ne činim ga. Umjesto toga činim baš ono što mrzim.
16. A to što jako dobro znam da je ono što činim loše, samo pokazuje kako priznajem da je Zakon dobar.
17. Ali ne mogu sebi pomoći jer me grijeh u meni tjera da činim zlo.
18. Znam da nema dobra u meni, to jest u mojoj grešnoj ljudskoj naravi. Sposoban sam htjeti dobro, ali ne i činiti ga.
19. Dobro koje bih htio činiti ne činim, a zlo koje ne bih htio činiti ipak činim.
20. Ali ako činim ono što ne želim, onda to zapravo i ne činim ja, nego grijeh koji je u meni.
21. Zaključujem dakle da vrijedi pravilo: kad želim činiti dobro, nameće mi se zlo.
22. Svim svojim nutarnjim bićem uživam u poslušnosti Božjemu zakonu.
23. Ali još jedan zakon, koji se bori protiv mojega uma, djeluje u mojim udovima i zarobljuje me grijehom koji je još u njima.
24. Bijedna li mene! Tko će me osloboditi od ovoga smrtonosnog tijela, od života u vlasti grijeha?