3. Oni koji smatraju da se smije jesti sve ne smiju svisoka gledati na one druge. A oni koji ne jedu neke vrste hrane ne smiju osuđivati one koji jedu jer je njih Bog prigrlio.
4. Tko si ti da osuđuješ Božjeg slugu? On je odgovoran svojemu gospodaru, koji mu jedini može reći što smije, a što ne. I Gospodin će mu pomoći da čini kako valja.
5. Slično tomu, neki ljudi smatraju neke dane svetijima od drugih, dok drugi sve dane drže jednakima. O tomu svatko treba imati svoje uvjerenje.
6. Koji imaju poseban dan za bogoslužje, iskazuju čast Gospodinu. Koji jedu sve vrste hrane, čine tako da bi iskazali čast Gospodinu jer zahvaljuju Bogu prije jela. A oni koji ne jedu sve, također žele ugoditi Gospodinu i također zahvaljuju Bogu.
7. Nismo mi sebi gospodarima ni dok živimo ni kad umiremo.
8. Dok živimo, živimo za Gospodina, a kad umiremo, umiremo za Gospodina. Zato i u životu i u smrti pripadamo Gospodinu.
9. Krist je umro i uskrsnuo upravo zato - da bude Gospodin i živima i mrtvima.
10. Zašto osuđuješ svojeg brata? Ili zašto prezireš svojeg brata? Ta svi ćemo stati pred Božji sud
11. jer u Svetome pismu piše:"'Života mi mojega', kaže Gospodin, 'svako će se koljeno pognuti preda mnom i svaki će jezik priznati Boga.'"
12. Svatko od nas će dakle za sebe položiti račun Bogu.
13. Nemojmo stoga jedni druge osuđivati, nego živite tako da se braća zbog vas ne spotiču u vjeri.
14. Znam i uvjeren sam u Gospodinu Isusu da nikakva hrana po sebi nije nečista, nedopuštena za jelo. Ali vjeruje li tko da mu što nije dopušteno, onda nije dobro da to čini.
15. Ako žalostiš svojega brata time što nešto jedeš, a ipak to činiš, ne postupaš u ljubavi. Ne upropaštavaj zbog hrane onoga za koga je Krist umro