17. Oporuka postaje valjanom tek smrću oporučitelja.
18. Zato ni prvi savez nije mogao biti ustanovljen bez prolijevanja krvi.
19. Kad je Mojsije dao ljudima Božji zakon, uzeo je krv junaca i jaraca te ju skupa s vodom poškropio po knjizi Božjega zakona i po ljudima grančicama izopa i grimiznom vunom
20. govoreći: "Ova krv potvrđuje savez koji Bog sklapa s vama."
21. Zatim je krvlju poškropio Šator i sve predmete koji su se rabili pri bogoslužju.
22. Prema Mojsijevu zakonu gotovo sve se čisti krvlju. Bez prolivene krvi nema oproštenja grijeha.
23. Zato su se zemaljski Šator i sve u njemu - a to su bile samo slike onoga što je na nebu - morali čistiti životinjskom krvlju. Ali ono pravo, nebesko, čisti se mnogo boljom žrtvom od životinjske krvi.
24. Jer Krist nije ušao u zemaljsko mjesto bogoslužja, koje je samo slika nebeskoga, nego u samo nebo, da posreduje pred Božjim licem za nas.
25. Nije ušao da sebe prinese mnogo puta, kao što zemaljski veliki svećenik svake godine ulazi u Svetinju nad svetinjama da prinese životinjsku krv.
26. Da je tako, trebao bi trpjeti mnogo puta od postanka svijeta. Ali on je došao jednom zauvijek, na svršetku vjekova, da zauvijek dokine grijeh svojom žrtvom.
27. I kao što je ljudima određeno samo jedanput umrijeti, a zatim dolazi sud,