11. Krist je postao Velikim svećenikom nad svim budućim dobrima. Ušao je u uzvišeno, savršeno svetište na nebu koje nisu načinile ljudske ruke i koje ne pripada ovomu stvorenom svijetu.
12. Jednom zauvijek unio je u Svetinju nad svetinjama krv - ali ne krv jaraca ili junaca. Unio je onamo vlastitu krv i tako nam pribavio otkupljenje za vječnost.
13. Ako su u starome sustavu poškropljena krv jaraca i junaca te posuti pepeo junice posvećivali ljudska tijela čisteći ih od obredne nečistoće,
14. koliko će bolje Kristova krv očistiti našu savjest od mrtvih djela da možemo proslavljati živoga Boga! Jer silom vječnoga Duha Krist je sebe prinio Bogu kao savršenu žrtvu za naše grijehe.
15. On je posrednik novoga saveza između Boga i ljudi, da svi koji su pozvani prime vječnu baštinu koju im je Bog obećao. Jer Krist je umro da ih oslobodi kazne za grijehe koje su počinili pod prvim savezom.
16. Umre li tko i ostavi oporuku, nitko ne može ništa dobiti dok se ne dokaže da je oporučitelj umro.
17. Oporuka postaje valjanom tek smrću oporučitelja.
18. Zato ni prvi savez nije mogao biti ustanovljen bez prolijevanja krvi.
19. Kad je Mojsije dao ljudima Božji zakon, uzeo je krv junaca i jaraca te ju skupa s vodom poškropio po knjizi Božjega zakona i po ljudima grančicama izopa i grimiznom vunom
20. govoreći: "Ova krv potvrđuje savez koji Bog sklapa s vama."
21. Zatim je krvlju poškropio Šator i sve predmete koji su se rabili pri bogoslužju.
22. Prema Mojsijevu zakonu gotovo sve se čisti krvlju. Bez prolivene krvi nema oproštenja grijeha.
23. Zato su se zemaljski Šator i sve u njemu - a to su bile samo slike onoga što je na nebu - morali čistiti životinjskom krvlju. Ali ono pravo, nebesko, čisti se mnogo boljom žrtvom od životinjske krvi.
24. Jer Krist nije ušao u zemaljsko mjesto bogoslužja, koje je samo slika nebeskoga, nego u samo nebo, da posreduje pred Božjim licem za nas.
25. Nije ušao da sebe prinese mnogo puta, kao što zemaljski veliki svećenik svake godine ulazi u Svetinju nad svetinjama da prinese životinjsku krv.
26. Da je tako, trebao bi trpjeti mnogo puta od postanka svijeta. Ali on je došao jednom zauvijek, na svršetku vjekova, da zauvijek dokine grijeh svojom žrtvom.