1. Prestanimo zato stalno iznova ponavljati temeljna znanja o Kristu. Pođimo radije dalje i sazrijevajmo u razumijevanju. Ne moramo opet počinjati ispočetka, o važnosti odvraćanja od mrtvih djela i o vjeri u Boga.
2. Ne trebaju vam više upute o krštenju, polaganju ruku, uskrsnuću od mrtvih i vječnome sudu.
3. Pođimo stoga, uz Božje dopuštenje, dalje.
4. Nije moguće da se ponovno obrate oni koji su već bili prosvijetljeni i okusili nebeski dar te postali dionicima Svetoga Duha,
5. koji su okusili dobru Božju riječ i silu budućega svijeta,
6. a zatim su otpali od Boga. Oni se ne mogu ponovno obratiti jer svojim postupcima sami iznova pribijaju Sina Božjega na križ i izvrgavaju ga ruglu.
7. Jer kad se zemlja natopi kišom što na nju često pada i kad rađa dobrim plodovima korisnima rataru, prima blagoslov od Boga.
8. Ali rastu li na njoj samo trnje i drač, odbačena je, pod prokletstvom, i bit će spaljena.
9. Iako tako govorimo, uvjereni smo, dragi moji, da je s vama dobro i da ste na putu spasenja.
10. Jer Bog nije nepravedan. Neće zaboraviti vaše djelo: da ste mu iskazali ljubav brinući se o drugoj braći, što i sada činite.
11. Žarka nam je želja da sve do konca budete tako gorljivi da se ispuni vaša nada.
12. Tako nećete duhovno otupjeti i postati ravnodušnima, nego slijediti primjer onih koji su zbog svoje vjere i strpljivosti postali baštinicima Božjih obećanja.
13. Kad je Bog Abrahamu dao obećanje, kako se nije imao zakleti kime većim, zakleo se samim sobom:
14. "Izobilno ću te blagosloviti i dat ću ti brojne potomke."
15. Abraham je strpljivo čekao i dočekao da Bog ispuni obećanje.
16. Ljudi se uvijek zaklinju nekime tko je veći od njih te tako zakletvom, kao potvrdom istine, završavaju svaku raspravu.
17. Bog je zakletvom zajamčio baštinicima svojih obećanja da neće promijeniti odluku.
18. Bog nam je dao svoje obećanje i svoju zakletvu. To dvoje ne može se promijeniti zato što Bog ne može prevariti. Stoga se mi koji smo se njemu utekli možemo hrabro držati nade koju nam je dao.
19. To je pouzdanje poput čvrstog i pouzdanog sidra našim dušama. Uvodi nas iza zastora, u nebo, u Božje svetište.
20. Isus je onamo već ušao za nas. Postao je vječnim Velikim svećenikom, sličan Melkisedeku.