11. Zato se u gnjevu zakleh: 'Nikada neće ući u mjesto mojega odmora.'"
12. Pazite, braćo, da ne bi u koga srce bilo opako i nevjerničko, da se ne odmetne od živoga Boga.
13. Opominjite svednevice jedni druge dok još traje to "danas" da ne bi tko otvrdnuo prema Bogu, zaveden grijehom!
14. Jer ako budemo vjerni do konca i ako se pouzdajemo u Boga čvrsto kao kad smo tek u njega povjerovali, bit ćemo Kristovim sudionicima.
15. Ne zaboravite upozorenje:"Čujete li danas Božji glas, ne budite tvrda srca prema njemu kao Izraelci kad su se pobunili!"
16. Koji su to bili ljudi što su se pobunili protiv Boga iako su mu čuli glas? Nisu li to oni što ih je Mojsije izveo iz Egipta?
17. I tko je srdio Boga četrdeset godina? Zar nisu oni koji su zgriješili i kojih su tjelesa popadala mrtva u pustinji?
18. I o komu je Bog govorio kad se zakleo da nikada neće ući u mjesto njegova odmora? Govorio je o onima koji su mu bili neposlušni.
19. Vidimo dakle da onamo nisu mogli ući zbog svoje nevjere.