1. Zatim Sveti Duh odvede Isusa u pustinju da ga ondje kuša đavao.
2. Ništa nije jeo četrdeset dana i četrdeset noći pa je nakon toga vrlo ogladnio.
3. Tada mu pristupi napasnik i reče mu: "Ako si Božji Sin, reci ovom kamenju da postane kruhom."
4. Ali Isus mu odgovori: "U Svetome pismu piše:'Ne živi čovjek samo o kruhu, već i o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.'"
5. Tada ga đavao odvede u Jeruzalem, navrh Hrama
6. i reče: "Ako si Božji Sin, skoči! Jer Sveto pismo kaže:'On zapovijeda svojim anđelima da te čuvaju. Oni će te svojim rukama zadržati da ni nogom o kamen ne udariš.'"
7. Isus mu odgovori: "Sveto pismo također kaže: 'Ne iskušavaj Gospodina Boga svojega!'"
8. Đavao ga zatim povede na vrh vrlo visoke gore te mu pokaže sve narode svijeta i svu njihovu slavu.
9. "Sve ću ti ovo dati", reče mu, "ako mi se ničice pokloniš!"
10. "Odlazi, Sotono!" reče mu Isus. "U Svetome pismu piše: 'Klanjaj se samo Bogu i njemu jedinome služi!'"
11. Tada đavao ode, a dođu mu služiti anđeli.
12. Kad je Isus čuo da su Ivana zatvorili, povuče se u Galileju.
13. Ode iz Nazareta te se nastani u Kafarnaumu, na Zebulunovu i Naftalijevu području.
14. Tako se ispunilo Izaijino proročanstvo:
15. "U zemlji Zebulunovoj i Naftalijevoj, uz more, s one strane Jordana, u poganskoj Galileji,
16. narod koji je u tmini živio ugleda veliku svjetlost; onima što su prebivali u mračnom predjelu smrti zasjalo je jarko svjetlo."
17. Otada Isus počne propovijedati: "Pokajte se za grijehe i obratite se Bogu jer je nebesko kraljevstvo blizu!"
18. Prolazeći jednom obalom uz Galilejsko jezero, Isus opazi dvojicu braće - Šimuna, zvanoga još i Petar, i Andriju - kako bacaju mrežu u more. Bili su, naime, ribari.
19. Reče im: "Pođite za mnom i ja ću vas učiniti ribarima ljudi!"