23. Ali Isus joj ne odgovori ni riječi. Nato dođu učenici i zamole ga: "Reci joj da ode jer viče za nama!"
24. On reče: "Poslan sam da pomognem Židovima, izgubljenim ovcama Izraela, a ne drugim narodima."
25. Ali ona priđe, ničice mu se pokloni i reče: "Gospodine, pomozi mi!"
26. "Nije pravo oduzeti kruh djeci i baciti ga psima", reče joj.
27. "Nije, Gospodine", odgovori ona. "Ali i psi pojedu ostatke koji padnu s gospodarova stola."
28. Velika je tvoja vjera, ženo!" reče joj Isus. "Neka ti bude što želiš!" I njezina kćerka odmah ozdravi.
29. Isus ode odande do Galilejskog jezera, popne se na goru i sjedne.
30. K njemu nagrne silno mnoštvo vodeći sa sobom hrome, kljaste, slijepe, nijeme i druge bolesnike te mu ih polože do nogu. On ih sve iscijeli.
31. Zadivljeno time što nijemi govore, kljasti ozdravljaju, hromi hodaju a slijepi vide, mnoštvo je slavilo Izraelova Boga.
32. Isus pozove učenike i reče im: "Žao mi je ljudi. Već su tri dana sa mnom, a nemaju što jesti. Neću ih otpustiti gladne jer će putem klonuti."
33. Učenici odgovore: "Odakle da u pustinji nabavimo dovoljno hrane za toliko mnoštvo?"