6. Nije, naime, znao što da kaže jer su se silno prestrašili.
7. Dok je to još govorio, zasjeni ih oblak, a iz oblaka progovori glas: "Ovo je moj ljubljeni Sin! Njega slušajte!"
8. Oni smjesta pogledaju uokolo. Mojsije i Ilija bijahu nestali i samo je Isus bio s njima.
9. Dok su silazili s planine, zabranio im je da ikomu spominju što su vidjeli sve dok on, Sin Čovječji, ne ustane od mrtvih.
10. Zadržali su to za sebe, ali su često o tome razgovarali i pitali se na što je mislio kad je rekao da će "ustati od mrtvih".
11. Upitaju ga: "Zašto pismoznanci tvrde da prije Mesije mora doći Ilija?"
12. "Nesumnjivo najprije ima doći Ilija", reče on, "da sve opet stavi na svoje mjesto. Kako onda u Svetomu pismu piše da će Sin Čovječji mnogo trpjeti te da će biti prezren?
13. Ilija je već došao i bio je strašno zlostavljan, baš kao je u Pismu i pretkazano."
14. Kad su se vratili ostalim učenicima, opaze da se ondje okupilo mnoštvo ljudi i pismoznanci te da se prepiru.
15. Mnoštvo je sa strahopoštovanjem promatralo Isusa dok im je prilazio, a onda mu potrčalo u susret da ga pozdravi.
16. "Oko čega se prepirete?" upita ih.
17. Neki čovjek iz mnoštva mu reče: "Učitelju, doveo sam svojeg sina da ga iscijeliš - ne može govoriti jer je opsjednut nečistim duhom.
18. Kad ga uhvati, baci ga na zemlju, na usta mu ide pjena, škripi zubima i koči se. Zato sam zamolio tvoje učenike da istjeraju nečistog duha, ali nisu mogli."
19. "O nevjerni rode!" reče Isus učenicima. "Dokle ću još morati biti s vama? Dokle vas moram podnositi? Dovedite mi dječaka!"