17. Neki čovjek iz mnoštva mu reče: "Učitelju, doveo sam svojeg sina da ga iscijeliš - ne može govoriti jer je opsjednut nečistim duhom.
18. Kad ga uhvati, baci ga na zemlju, na usta mu ide pjena, škripi zubima i koči se. Zato sam zamolio tvoje učenike da istjeraju nečistog duha, ali nisu mogli."
19. "O nevjerni rode!" reče Isus učenicima. "Dokle ću još morati biti s vama? Dokle vas moram podnositi? Dovedite mi dječaka!"
20. Dovedu ga. Kad je ugledao Isusa, duh silno zgrči dječaka. On padne na tlo previjajući se, a na usta mu udari pjena.
21. "Otkad mu je tako?" upita Isus oca."Još odmalena", odgovori.
22. "Nečisti ga duh često baci u vatru ili u vodu da ga ubije. Smiluj nam se i učini što ako možeš!"
23. "Ako mogu?" zapita ga Isus. "Sve je moguće onomu koji vjeruje!"
24. Dječakov otac smjesta poviče: "Vjerujem! Pomozi mi da ne sumnjam!"
25. Kad Isus opazi da im prilazi sve više ljudi, zaprijeti nečistome duhu: "Nijemi i gluhi duše! Zapovijedam ti da iziđeš iz njega i da se više ne vraćaš!"
26. Zli duh vrisne, silno zgrči dječaka, pa iziđe iz njega. Dječak ostane beživotno ležati, pa mnogi rekoše: "Mrtav je!"
27. Ali Isus ga uzme za ruku i pomogne mu ustati te se on osovi na noge.
28. Kad uđe u kuću i ostane nasamo s učenicima, oni ga upitaju: "Zašto ga mi nismo mogli istjerati?"