20. Zatim još reče: "Čovjeka onečišćuje ono što izlazi iz njegove nutrine.
21. Jer iz nutrine, iz ljudskoga srca, dolaze zle misli, bludnost, krađa, ubojstvo, preljub,
22. pohlepa, zloća, prijevara, razvrat, zavist, kleveta, oholost i glupost.
23. Sva ta zla izlaze iznutra, ona čovjeka prljaju i čine ga nečistim pred Bogom."
24. Nakon toga Isus iz Galileje ode u tirski kraj te uđe u neku kuću ne želeći da itko sazna da je ondje. Ali nije se mogao skriti.
25. Odmah mu dođe neka žena koje je djevojčicu opsjeo nečist duh i padne ničice pred njim.
26. Bila je ona poganka, rodom Sirofeničanka. Preklinjala ga je da istjera nečistog duha iz njezine kćeri.
27. Isus joj reče: "Prije bih trebao pomoći vlastitom rodu - Židovima. Nepravedno je uzeti kruh djeci i baciti ga psima."
28. Ona odgovori: "Istina je, Gospodine, ali čak i psi ispod stola jedu mrvice koje padnu djeci."
29. "Zbog toga što si rekla," reče joj Isus, "možeš ići. Zli je duh izišao iz tvoje kćeri."
30. Kad je žena stigla doma, našla je djevojčicu kako leži u postelji. Zli duh bijaše izišao.
31. Iz Tira Isus ode u Sidon, a zatim natrag do Galilejskog jezera, usred područja Dekapolisa.
32. Donesu mu gluhonijemog čovjeka i preklinjahu ga da na njega položi ruke i iscijeli ga.
33. On ga izvede iz mnoštva na mjesto gdje su mogli biti nasamo, stavi prste u njegove uši, a zatim pljune i svojom mu slinom dotakne jezik.
34. Pogleda u nebo, uzdahne i zapovjedi: "Otvori se!"
35. Sluh mu se odmah vrati, a jezik razriješi tako da je mogao razgovijetno govoriti.
36. Isus zabrani ljudima o tome govoriti, ali što im je on više branio, to su više pripovijedali.
37. Silno su se divili. Neprekidno su ponavljali: "On čini divne stvari - čak vraća sluh gluhima i čini da nijemi progovore!"