25. Djevojka požuri natrag kralju te mu reče: "Hoću da mi daš glavu Ivana Krstitelja na pladnju, i to odmah!"
26. Kralj se ražalostio, ali ne htjede ju odbiti zbog zakletve izrečene pred uzvanicima.
27. Odmah naredi krvniku da donese Ivanovu glavu. Krvnik ode u tamnicu, odrubi Ivanu glavu
28. te je na pladnju dade djevojci, a ona ju odnese majci.
29. Kad za to doznaše Ivanovi učenici, dođu uzeti njegovo tijelo da ga polože u grob.
30. Apostoli se s putovanja vrate Isusu te ga izvijeste o svemu što su činili i što su poučavali.
31. Isus im predloži: "Sklonimo se malo u osamu da se odmorimo." Jer je dolazilo i odlazilo toliko ljudi da nisu imali vremena ni jesti.
32. Otisnu se tako lađom prema mirnijemu mjestu.
33. No mnogi su ih opazili kako odlaze pa su ljudi iz mnogih mjesta potrčali onamo obalom i stigli prije njih.
34. Kad je Isus izišao iz lađe, ondje već se okupilo golemo mnoštvo. Sažalio se nad njima jer su bili kao ovce bez pastira pa ih je dugo poučavao.
35. Kad je dan poodmaknuo, pristupe mu njegovi učenici i kazaše: "Ovdje nema ničega, a već je kasno.
36. Otpusti ljude da mogu otići na okolna imanja i sela te si kupiti što za jelo."
37. "Vi ih nahranite!" odgovori im Isus. "Čime?" upitaju. "Trebalo bi cijelo bogatstvo da se kupi hrana za toliko mnoštvo!"