31. Učenici mu rekoše: "Toliko se mnoštvo tiska oko tebe, a ti pitaš tko te je dotaknuo!"
32. Ali Isus je pogledom tražio onu koja je to učinila.
33. A žena, uplašena i dršćući jer je znala što joj se dogodilo, priđe mu i padne pred njim ničice te mu sve po istini ispriča.
34. On joj kaza: "Kćeri, tvoja te je vjera ozdravila. Pođi u miru i budi iscijeljena od svoje bolesti."
35. Dok je Isus još to govorio, stigli su iz Jairova doma s viješću. "Kći ti je umrla", kazaše mu, "nema smisla da više mučiš Učitelja."
36. Ali Isus se nije obazirao na to što su rekli, već se obrati Jairu: "Ne boj se! Samo vjeruj!"
37. Isus ne dopusti nikome da ga prati osim Petru, Jakovu i Ivanu.
38. Kad su stigli do kuće nadstojnika sinagoge, Isus vidje da ljudi viču, plaču i nariču u sav glas.
39. On uđe i reče im: "Što toliko naričete i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava!"
40. Mnoštvo ga počne ismijavati, ali on ih sve potjera van. Povede samo djetetova oca i majku te trojicu svojih učenika, pa uđe u prostoriju u kojoj je ležala djevojčica.
41. Uhvati ju za ruku i reče joj: "Talita kum!" (što znači: "Ustani, djevojčice!").
42. Djevojčica je imala dvanaest godina. Ona smjesta ustane i počne hodati. Roditelji ostanu zapanjeni.
43. Isus im zapovjedi da nikome ne govore što se dogodilo i reče im da joj daju jesti.