20. Prolazeći ujutro pokraj smokve koju je Isus prokleo, opaze da se iz korijena osušila.
21. Petar se sjeti Isusovih riječi i uzvikne: "Učitelju, pogledaj! Smokva koju si prokleo osušila se!"
22. "Imajte vjeru u Boga!" odgovori im Isus.
23. "Zaista vam kažem, kada bi tko rekao ovoj planini: 'Digni se i baci se u more' i pritom ne bi posumnjao u srcu, nego vjerovao da će se to i dogoditi, to bi se zaista zbilo.
24. Zato vam kažem: što god da u molitvi tražite, vjerujte da ste to već dobili, pa ćete i dobiti.
25. Ali kad god ustanete moliti, najprije oprostite svima onima kojima što zamjerate da bi i vama nebeski Otac oprostio vaše grijehe."
27. Stignu opet u Jeruzalem. Dok je Isus prolazio Hramom, pristupe mu svećenički poglavari, pismoznanci i starješine
28. te ga upitaju: "Tko ti je dao pravo da to činiš? Tko te je ovlastio za to?"
29. Isus im odgovori: "Reći ću vam tko ako najprije vi meni odgovorite na pitanje:
30. Je li Ivanovo krštenje bilo s neba ili od ljudi? Odgovorite mi!"
31. Oni počnu umovati i međusobno raspravljati: "Ako kažemo da je s neba, pitat će nas zašto mu onda nismo vjerovali.
32. A da kažemo da je od ljudi?" Bojali su se, međutim, naroda jer su Ivana svi držali za pravog proroka.