26. Učenici se zaprepaste. "Pa tko se onda uopće može spasiti?" pitali su.
27. Isus ih pozorno pogleda pa reče: "Ljudima je to potpuno nemoguće, ali ne i Bogu. Jer Bogu je sve moguće!"
28. Petar mu reče: "Mi smo se svega odrekli da bismo te slijedili."
29. Isus odgovori: "Zaista vam kažem, nema takvoga tko se radi mene i radi Radosne vijesti odrekao kuće, braće, sestara, majke, oca, djece ili imanja,
30. a da uz progonstvo neće već u ovome svijetu dobiti natrag stostruko: kuće, braću, sestre, majku, oca, djecu i imanja, a u budućemu svijetu i vječni život.
31. Ali mnogi koji su sada prvi tada će biti na zadnjemu mjestu, a mnogi koje ovdje smatraju zadnjima ondje će biti najveći."
32. Uspinjali su se prema Jeruzalemu. Isus je išao pred zaprepaštenim učenicima. Ljudi koji su ga slijedili bili su prestrašeni. Isus povede Dvanaestoricu na stranu i počne im još jedanput govoriti o onomu što mu se imalo dogoditi kad stignu u Jeruzalem.
33. "Evo, stižemo u Jeruzalem", reče im. "Sina Čovječjega će izdati i predati svećeničkim glavarima i pismoznancima, koji će ga osuditi na smrt i predati Rimljanima.
34. Rugat će mu se, popljuvati ga, bičevati i ubiti. Ali on će nakon tri dana uskrsnuti."
35. Zatim mu priđu Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, i potiho mu rekoše: "Učitelju, htjeli bismo da nam nešto učiniš."
36. "A što?" upita ih Isus.
37. "Dopusti nam, kad uđeš u svoju slavu, da sjedimo na počasnim mjestima do tebe, jedan s desne, a drugi s lijeve strane."
38. "Ne znate što tražite!" odgovori im Isus. "Možete li piti iz gorke čaše iz koje ja trebam piti? Ili se krstiti krštenjem trpljenja kojim se ja moram krstiti?"
39. "Možemo!" odgovore mu. A Isus im reče: "Da, pit ćete iz moje čaše i krstit ćete se mojim krštenjem,