2. Veliki svećenici bili su Ana i Kajfa. Bog tada progovori Ivanu, sinu Zaharijinu, u pustinji.
3. On zatim obiđe svu jordansku okolicu propovijedajući ljudima da se moraju krstiti da pokažu kako su se pokajali za svoje grijehe te da im Bog oprosti.
4. Kao što je napisao prorok Izaija, Ivan je bio"glas koji viče u pustinji: 'Pripremite put za Gospodnji dolazak! Poravnajte za njega staze!'
5. Neka se svaka udolina popuni, a svaka gora i brijeg neka se slegne! Neka se iskrivljeni putovi isprave, a neravni izglade!
6. Tada će svi ljudi vidjeti Božje spasenje!"
7. Ivan je govorio mnoštvu koje se dolazilo krstiti: "Zmijska legla! Tko li vas je samo upozorio da pobjegnete Božjemu gnjevu koji stiže?
8. Dokažite svojim životom i djelima da ste se odvratili od grijeha i obratili Bogu. Ne zavaravajte se da vam je dovoljno reći: 'Mi smo Abrahamovi potomci!' jer vam kažem da Bog može i od ovoga kamenja Abrahamu podignuti djecu!
9. Sjekira Božjeg suda već je podignuta da u korijenu pasiječe stabla. Svako stablo koje ne daje dobrog roda bit će posječeno i bačeno u vatru."
10. Mnoštvo ga nato počne pitati: "Što trebamo činiti?"
11. "Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim tko nema nijednu. A tko ima hrane, neka je podijeli s onima koji nemaju.˝
12. Došli su se krstiti čak i ubirači poreza i upitali: "Učitelju, što mi moramo činiti?"
13. "Ne utjerujte više", odgovori im, "nego što vam određuje vlast."