33. Kad su došli do mjesta zvanoga Lubanja, raspnu ga, a s njim i zločince: jednoga zdesna, a drugog slijeva.
34. "Oprosti im, Oče, jer ne znaju što čine!" reče Isus. Vojnici zatim bace kocku te tako podijele među sobom njegovu odjeću.
35. Mnoštvo je stajalo i promatralo, a svećenički su se poglavari rugali: "Spasio je druge, pa neka sad spasi sebe ako je zaista Krist, Božji izabranik!"
36. Rugali su mu se i vojnici. Prilazili su i nudili mu ocat
37. govoreći: "Spasi sebe ako si kralj Židova!"
38. Iznad njega je stajao natpis: "Ovo je kralj Židova."
39. Jedan od raspetih zločinaca vrijeđao ga je: "Ti si Krist, je li? Spasi onda i sebe i nas!"
40. Ali drugi ga ukori: "Zar se ne bojiš Boga? Trpiš istu kaznu kao i on.
41. Ali pravedno je da mi trpimo jer je to zaslužena plaća za naša djela. A ovaj čovjek nije učinio nikakvo zlo."
42. Reče zatim: "Isuse, sjeti me se kad dođeš u svoje kraljevstvo!"
43. "Zaista ti kažem," odgovori mu Isus, "danas ćeš biti sa mnom u raju."
44. Kad je već došlo podne, po svoj zemlji nastane tama i potraje do tri ure.
45. Sunce se pomrači, a hramski se zastor razdere po sredini.
46. "Oče, predajem svoj duh u tvoje ruke!" poviče Isus i izdahne.
47. Kad je rimski stotnik vidio što se zbilo, počne slaviti Boga. "Ovaj je čovjek zaista bio pravednik", reče.
48. Nakon toga se mnoštvo koje je nagrnulo vidjeti što se zbiva vraćalo doma udarajući se u prsa od žalosti.
49. Ali svi Isusovi znanci i žene koje su za njim došle iz Galileje stajali su podalje i promatrali.
50. Bio je neki čovjek imenom Josip, vijećnik, dobar i pravedan čovjek
51. iz Arimateje. Nije se slagao s odlukom i postupkom drugih prema Isusu, već je iščekivao Božje kraljevstvo.