1. Bližio se Blagdan beskvasnih kruhova, Pasha.
2. Svećenički poglavari i pismoznanci dogovarali su se kako da ubiju Isusa, ali bojali su se da se narod ne pobuni.
3. Tada Sotona uđe u Judu Iškariotskoga, jednoga od dvanaestorice učenika.
4. On ode i dogovori se sa svećeničkim poglavarima i s vojnim zapovjednicima kako će im izdati Isusa.
5. Oni se razvesele i obećaju mu dati novca.
6. Juda pristane. Od tada je tražio prigodu da izda Isusa kad mnoštva ne bude u blizini.
7. Prvog dana Blagdana beskvasnih kruhova, kad je bio običaj žrtvovati pashalno janje,
8. Isus pošalje Petra i Ivana: "Idite nam pripraviti večeru da skupa blagujemo."
9. "Gdje želiš da ju pripravimo?" upitaju.
10. "Čim uđete u grad", reče im, "srest ćete čovjeka koji nosi vodu u vrču. Pođite za njim pa u kući u koju uđe
11. recite domaćinu: 'Učitelj pita u kojoj sobi može blagovati pashalnu večeru sa svojim učenicima.'
12. On će vam pokazati veliku sobu na katu, posve pripremljenu. Ondje nam pripravite večeru."
13. Učenici odu u grad i nađu sve kako im je Isus rekao te ondje pripreme pashalnu večeru.
14. Kad je za to došlo vrijeme, Isus sjedne za stol s apostolima.
15. "Čeznuo sam svom dušom da blagujem s vama ovu pashalnu večeru prije svoje muke.
16. Jer ju, kažem vam, neću više blagovati dok se ona ne ispuni u kraljevstvu Božjemu. "
17. Uzme čašu, zahvali i reče: "Uzmite i razdijelite među sobom.
18. Kažem vam, od sada više neću piti vina dok ne dođe Božje kraljevstvo."
19. Uzme zatim kruh, zahvali Bogu, razlomi ga i dade im govoreći: "Ovo je moje tijelo koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen."
20. Kad su povečerali, uzme čašu i reče: "Ovo je moja krv, krv novoga Saveza između Boga i Božjega naroda, koja se prolijeva za vas.
21. Ali evo, moj izdajnik sjedi sa mnom za stolom.
22. Ja, Sin Čovječji, odlazim kako je određeno, ali teško mojemu izdajniku!"
23. Učenici se nato počnu međusobno pitati tko bi od njih mogao takvo što učiniti.
24. Počnu se zatim prepirati oko toga tko bi od njih bio najveći u kraljevstvu koje dolazi.
25. Isus im reče: "Kraljevi ovoga svijeta vladaju svojim narodima i provodeći vlast nad njima nazivaju se dobrotvorima.
26. Ali vi nemojte tako! Naprotiv, najveći među vama neka bude kao najneznatniji, a starješina kao poslužitelj.
27. Jer tko je veći, onaj koji sjedi za stolom ili onaj koji ga poslužuje? Onaj za stolom, zar ne? A ja, evo, poslužujem vas.
28. Ostali ste mi vjerni u mojim kušnjama.
29. Zato vam u baštinu dajem kraljevsku čast što ju je meni predao moj Otac
30. da jedete i pijete za mojim stolom u mojemu kraljevstvu te da sjedite na prijestoljima i sudite dvanaest Izraelovih plemena."
31. "Šimune, Šimune, Sotona je zatražio da vas može rešetati kao pšenicu.
32. Ali molio sam se za tebe da ti vjera ne malakše. Zato, kad se ponovno obratiš k meni, učvrsti svoju braću!"
33. "Gospodine," reče mu Petar, "spreman sam s tobom poći i u tamnicu i u smrt."
34. "Kažem ti, Petre," reče Isus, "prije nego što se danas oglasi pijetao triput ćeš zatajiti da me poznaš.
35. Kad sam vas poslao na put bez novca, bez torbe i sandala, je li vam što nedostajalo?" upita ih Isus. "Nije", odgovore.
36. "Ali sada," reče, "tko ima novca, neka ga ponese! Torbu također. Tko nema mač, neka proda odjeću i kupi ga za sebe
37. jer se, kažem vam, mora ispuniti ono što o meni piše u Svetome pismu: 'Ubrojen je među zločince.' Sve što su proroci o meni napisali obistinit će se."
38. "Gospodine," rekoše, "imamo tu dva mača!" "Dovoljno je", odgovori Isus.
39. Zatim ode odande te se, po običaju, zaputi na Maslinsku goru. Učenici pođu s njim.
40. Kad su stigli, reče im: "Molite se da vas ne svlada kušnja!"
41. Udalji se zatim od njih koliko se može baciti kamen, padne na koljena i pomoli se:
42. "Oče, otkloni ovu čašu od mene ako želiš. Ali neka bude po tvojoj, a ne po mojoj volji."
43. Tada mu se s neba ukaže anđeo da ga ohrabri.
44. Sve je žarče molio, u smrtnoj muci, a znoj mu postane poput kaplja krvi što su padale na zemlju.
45. Napokon ustane, priđe učenicima i nađe ih kako spavaju iscrpljeni od žalosti.
46. "Zašto spavate?" upita. "Ustanite i molite se da vas ne svlada kušnja!"
47. Dok je još govorio, stigne svjetina, a pred njom Juda, jedan od Dvanaestorice. Približi se Isusu i poljubi ga.
48. "Juda, zar poljupcem izdaješ Sina Čovječjega?" reče Isus.
49. Kad su ostali učenici vidjeli što se zbiva, upitaju: "Gospodine, da ih napadnemo mačem?"
50. te jedan od njih zamahne na slugu velikog svećenika i odsiječe mu desno uho.
51. Ali Isus reče: "Pustite! Ne opirite se više!" Dotakne zatim sluzi uho i iscijeli ga.
52. Zatim reče ljudima koji su pošli na njega, svećeničkim poglavarima, vojnim zapovjednicima i starješinama: "Krenuli ste na mene s mačevima i toljagama kao na razbojnika!
53. Zašto me niste u Hramu uhitili? Svaki sam dan bio ondje. Ali ovo je vaš čas i vlada tama."
54. Isusa uhite i odvedu u dom velikog svećenika. Petar ga je izdaleka slijedio.
55. Usred dvorišta stražari su naložili vatru i grijali se oko nje. Petar sjedne među njih.
56. Neka sluškinja ugleda ga kako sjedi pokraj vatre, promotri ga i reče: "I ovaj je bio s Isusom!"
57. Petar zaniječe. "Pa ja ga ni ne poznajem, ženo!"
58. Nedugo zatim još ga netko opazi i reče: "Ti si jedan od njih!" "Nisam, čovječe!" odgovori Petar.
59. Nakon otprilike jedne ure, netko opet reče: "Ovaj je zaista bio s njim! Pa Galilejac je!"
60. "Ne znam o čemu govorite, čovječe!" reče Petar. Istoga časa, dok je još govorio, oglasi se pijetao.
61. Tada se Gospodin okrene i pogleda Petra, a Petar se sjeti kako mu je rekao: "Prije nego što se danas oglasi pijetao, triput ćeš zatajiti da me poznaješ."
62. Iziđe iz dvorišta i gorko zaplače.
63. Čuvari počnu Isusa tući i rugati mu se.
64. Pokrili su mu oči i zapitkivali: "Reci tko te je udario!"
65. I obasipali su ga najrazličitijim uvredama.
66. U osvit dana okupe se narodni starješine, svećenički poglavari i pismoznanci te izvedu Isusa pred Veliko vijeće.
67. "Ako si ti Krist, reci nam to!" kazali su mu."Ako vam kažem, nećete mi vjerovati
68. a ako vas što upitam, nećete odgovoriti", reče im Isus.
69. Ali odsad će Sin Čovječji sjediti Bogu zdesna, u sili."
70. "Ti, znači, tvrdiš da si Božji Sin!" poviču svi. "Sami ste pravo rekli; jesam", odgovori im.
71. "Što će nam više svjedoci?" kazali su. "Sami smo čuli, iz njegovih usta!"