1. Isus reče učenicima: "Nemoguće je da ne bude napasti, ali teško čovjeku kroz kojega dolazi napast.
2. Takvome bi bilo bolje da se strovali u more s mlinskim kamenom oko vrata nego da navede na grijeh jednoga od ovih malenih.
3. Upozoravam vas! Ako ti brat vjernik zgriješi, ukori ga pa mu oprosti ako se pokaje.
4. Pa ako se i sedam puta na dan ogriješi o tebe i sedam puta ti kaže: 'Žao mi je', oprosti mu!
5. "Treba nam više vjere", kazaše apostoli Gospodinu. "Reci nam kako da je dobijemo."
6. "Da imate vjere koliko je gorušičino zrno, rekli biste ovoj murvi: 'Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!' i poslušala bi vas.
7. Kad sluga uđe u kuću pošto je orao ili čuvao ovce, neće odmah sjesti i jesti.
8. Najprije mora pripraviti jelo gospodaru i poslužiti mu večeru pa tek onda može i sam jesti.
9. Sluzi za to i ne zahvale jer samo radi svoj posao.
10. Tako i vi kad ste poslušni Bogu recite: 'Nismo vrijedni hvale. Samo smo sluge koji obavljaju svoju dužnost.'"
11. Putujući dalje prema Jeruzalemu, Isus je išao granicom između Samarije i Galileje.
12. Dok je ulazio u neko selo, dođu mu u susret desetorica gubavaca. Zaustave se podalje
13. i počnu vikati: "Isuse, Učitelju, smiluj nam se!"
14. Kad ih opazi, Isus im reče: "Idite i pokažite se svećenicima!" Oni krenu i putem ozdrave od gube.
15. Videći da je ozdravio, jedan od njih vrati se slaveći Boga na sav glas.
16. Padne ničice na zemlju, Isusu pred noge, zahvaljujući mu. Bio je to neki Samarijanac.
17. Isus upita: "Zar nisu desetorica ozdravila? Gdje su ona devetorica?
18. Zar se nijedan od njih nije vratio da dade slavu Bogu osim ovoga tuđinca?"
19. Čovjeku zatim reče: "Ustani i idi. Tvoja te je vjera spasila."