2. Bogataš ga pozove i reče mu: 'Što to čujem o tebi? Položi račun o svojem upravljanju jer više ne možeš biti upraviteljem.'
3. Upravitelj nato pomisli: 'Što da radim kad me gospodar otpusti? Da kopam? Nisam dovoljno snažan za to. Da prosjačim? Sramio bih se toga.
4. Znam što ću! Kad tako učinim, bit ću dobrodošao u domovima ljudi kad me otpusti.
5. Pozove zatim jednoga po jednoga gospodarova dužnika. Prvoga upita: 'Koliko duguješ mojemu gospodaru?' 'Sto bata ulja', odgovori on.
6. 'Uzmi brzo zadužnicu pa ispravi na pedeset', reče upravitelj.
7. I drugoga upita: 'Koliko duguješ?' 'Sto kora pšenice', odgovori. 'Uzmi svoju zadužnicu pa ispravi na osamdeset', reče mu upravitelj.
8. I gospodar se morao diviti dovitljivosti nepoštenoga upravitelja. Ljudi ovoga svijeta snalažljiviji su u postupanju prema sebi sličnima nego vjernici.
9. Kažem vam: uporabite ovozemaljsko bogatstvo za stjecanje prijatelja pa ćete biti, kad ga ponestane, dobrodošli u vječni dom.
10. Tko je vjeran u sitnicama, bit će vjeran i u najvećemu, a tko je nepošten u sitnicama, bit će nepošten i u najvećemu.
11. Ako dakle niste vjerni u ovozemaljskom bogatstvu, tko će vam povjeriti istinsko nebesko bogatstvo?