17. Kad su se sedamdesetdvojica učenika vratili, radosno su kazali: "Gospodine, čak nam se i zlodusi pokoravaju u tvoje ime."
18. "Da," reče im on, "vidio sam Sotonu kako poput munje pada s neba.
19. Dao sam vam, eto, vlast nad svakom neprijateljskom silom da gazite zmije i štipavce. Ništa vam neće moći nauditi.
20. Ali nemojte se radovati tomu što vam se zlodusi pokoravaju. Radujte se što su vaša imena zapisana na nebesima."
21. Isusa zatim ispuni radost u Svetome Duhu te reče: "Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si to skrio od mudrih i umnih, a objavio onima koji su poput djece. Da, Oče, tebi se tako svidjelo učiniti.
22. Otac mi je dao vlast nad svime. Nitko, zapravo, ne zna tko je Sin osim Oca i nitko ne zna tko je Otac osim Sina i osim onih kojima to Sin objavi.
23. Okrene se zatim prema učenicima te im nasamo reče: "Blago vama jer vam to oči gledaju.
24. Kažem vam, mnogi su proroci i kraljevi željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; željeli su čuti što vi čujete, ali nisu čuli."
25. Jednom neki zakonoznanac ustane i upita Isusa da ga iskuša: "Učitelju, što trebam činiti da zadobijem vječni život?"
26. "Što piše u Mojsijevu zakonu? Što ondje čitaš?"
27. "'Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom pameti svojom, a svojega bližnjega kao samoga sebe. '" odgovori čovjek.
28. "Tako je", reče Isus. "Čini tako pa ćeš živjeti."
29. Ali hoteći se opravdati, on upita Isusa: "A tko mi je bližnji?"
30. Isus mu odgovori prispodobom: "Nekog su čovjeka koji je putovao iz Jeruzalema u Jerihon napali razbojnici te ga svukli, pretukli i ostavili polumrtva uz cestu.
31. Onuda je slučajno prolazio židovski svećenik. Kad ugleda polumrtvog čovjeka, zaobiđe ga i ode.
32. Naiđe zatim i levit, svećenički pomoćnik. Kad ga ugleda, također ga zaobiđe i ode.
33. Zatim dođe i prezreni Samarijanac, koji je onuda putovao. Kad ugleda čovjeka, sažali se nad njim.