22. Ali i vi radite subotom kad provodite Mojsijev zakon o obrezanju. Taj je običaj, zapravo, stariji od Mojsijeva zakona; on potječe od praotaca.
23. Ako dakle pravi trenutak za obrezanje vaših sinova padne u subotu, obavit ćete ga da ne biste prekršili Mojsijev zakon. Zašto onda mene osuđujete što sam u subotu posve iscijelio onoga čovjeka?
24. Ne sudite prema onome što vidite, već pravedno prosuđujte."
25. Neki su Jeruzalemci međusobno govorili: "Nije li to onaj kojega žele ubiti?
26. A evo, ovdje javno propovijeda i ništa mu ne kažu. Ne znači li to možda da su naši poglavari ipak shvatili kako je on uistinu Krist?
27. Ali ipak, kako bi to bilo moguće? Jer za ovoga znamo gdje je rođen, a kad se pojavi Krist, nitko neće znati odakle dolazi."
28. Nato Isus, koji je poučavao u Hramu, poviče: "Vi me dakle poznajete i znate odakle dolazim? Nisam ja došao sâm od sebe, nego od Istinitoga koji me je poslao.
29. Poznajem ga jer sam bio s njime i on me je poslao k vama."
30. Od tada su židovski poglavari vrebali da ga uhvate, ali ga ipak nitko nije ni taknuo jer još nije došlo njegovo vrijeme.
31. Mnogi iz mnoštva u Hramu povjerovali su u njega. "Kakva bi još čuda trebalo očekivati od Krista kad dođe a da ih ovaj već nije učinio?" govorili su.
32. Kad su farizeji čuli kakvo je raspoloženje u mnoštvu, skupa sa svećeničkim poglavarima pošalju stražare da uhvate Isusa.
33. Ali Isus im reče: "Još ću neko vrijeme biti ovdje s vama, a onda ću se vratiti onome koji me je poslao.
34. Tražit ćete me, ali me nećete naći. I nećete moći onamo gdje ću ja biti."
35. Ta je izjava zbunila židovske vođe. "Kamo ovaj kani otići a da mi onamo ne možemo?" pitali su se. "Možda misli otići iz zemlje među rasijane Židove ili čak poučavati Grke?
36. Na što misli kad kaže da ćemo ga tražiti, a da ga nećemo naći i: 'Nećete moći onamo gdje ću ja biti'?"