23. U blizinu onog mjesta na kojemu su jeli kruh pošto je Gospodin zahvalio Bogu stiglo je nekoliko lađica iz Tiberijade.
24. Kad su ljudi vidjeli da ondje nema ni Isusa ni njegovih učenika, ukrcali su se u lađe i otplovili na drugu stranu jezera, u Kafarnaum, ne bi li pronašli Isusa.
25. Kad su stigli onamo, pronašli su ga i upitali: "Učitelju, kad si došao ovamo?"
26. Isus im odgovori: "Vi uistinu želite biti sa mnom jer ste se nasitili onih kruhova, a ne zato što ste razumjeli značenje čuda koja sam činio.
27. Ne pribavljajte sebi propadljivu hranu, već hranu koja ostaje za vječni život što će vam ga dati Sin Čovječji. Jer ga je Bog Otac za to ovlastio."
28. "Što nam je činiti da bismo radili ono što Bog hoće?" pitali su.
29. "Bog hoće da vjerujte u onoga koga je on poslao", odgovori Isus.
30. "Kakav ćeš nam znak dati", pitali su, "da bismo ga vidjeli i povjerovali ti? Kakvo ćeš djelo učiniti?
31. Uostalom, naši su preci jeli manu dok su putovali pustinjom! U Svetom pismu stoji: 'Dao im je za jelo kruh s neba.'"
32. Isus im reče: "Zaista vam kažem, nije im ga Mojsije dao. Dao im ga je moj Otac. A sada vam nudi kruh s neba, istinski kruh.
33. Pravi je Božji kruh onaj koga je Bog poslao s neba i koji svijetu daje život."
34. "Gospodine," kazaše, "daj nam uvijek toga kruha."