40. "Nisam li ti rekao da ćeš, budeš li vjerovala, vidjeti Božju slavu?" upita ju Isus.
41. I tako odmaknu kamen s groba. Isus pogleda u nebo i reče: "Hvala ti, Oče, što si me uslišao.
42. Znam da me ti uvijek uslišavaš, ali to sam rekao zbog ovih ljudi, kako bi vjerovali da si me ti poslao."
43. Zatim glasno vikne: "Lazare, iziđi!"
44. I Lazar iziđe - sav u povojima i lica zamotana u ručnik. Isus im reče: "Odvežite ga i pustite ga da ide!"
45. Kad brojni Židovi koji su bili s Marijom ugledali što se dogodilo, napokon povjeruju u njega.
46. Ali neki odu javiti farizejima što je Isus učinio.
47. Stoga svećenički glavari i farizeji sazovu Veliko vijeće da se dogovore što učiniti. "Što da radimo?" pitali su jedan drugoga. "Jer ovaj čovjek zaista čini čudesa.
48. Ako ga pustimo na miru, sav će ga narod slijediti i povjerovati u njega, a onda će doći rimska vojska, pobiti nas i preuzeti vlast."
49. A jedan od njih, Kajfa, koji je te godine bio veliki svećenik, reče: "Ništa vi ne znate!
50. Ne razumijete da je za vas bolje da ovaj jedan čovjek umre za narod, umjesto da sav narod izgine!"
51. Kajfa to nije rekao po vlastitoj pameti. On je te godine bio veliki svećenik te je tako prorekao da će Isus umrijeti za sav narod,
52. i to ne samo za izraelski narod već da bi okupio svu Božju djecu rasutu po svijetu.
53. Toga dana istaknuti židovski vođe odluče ubiti Isusa.
54. Zbog toga se Isus više nije javno kretao među Židovima, već ode u blizinu pustinje, u Efraim, i ondje ostane s učenicima.