36. "Bili su bliski prijatelji", govorili su Židovi. "Gledajte kako ga je volio!"
37. Neki rekoše: "Zar taj koji je slijepcu vratio vid nije mogao spriječiti Lazarovu smrt?"
38. Isus se opet duboko ražalosti. Uto stignu do groba. Bila je to špilja s teškim kamenom navaljenim na otvor.
39. "Odmaknite kamen!" zapovjedi Isus.Ali pokojnikova sestra Marta reče: "Gospodine, mora da je vonj već strašan jer je prošlo četiri dana otkako je umro."
40. "Nisam li ti rekao da ćeš, budeš li vjerovala, vidjeti Božju slavu?" upita ju Isus.
41. I tako odmaknu kamen s groba. Isus pogleda u nebo i reče: "Hvala ti, Oče, što si me uslišao.
42. Znam da me ti uvijek uslišavaš, ali to sam rekao zbog ovih ljudi, kako bi vjerovali da si me ti poslao."
43. Zatim glasno vikne: "Lazare, iziđi!"
44. I Lazar iziđe - sav u povojima i lica zamotana u ručnik. Isus im reče: "Odvežite ga i pustite ga da ide!"
45. Kad brojni Židovi koji su bili s Marijom ugledali što se dogodilo, napokon povjeruju u njega.
46. Ali neki odu javiti farizejima što je Isus učinio.
47. Stoga svećenički glavari i farizeji sazovu Veliko vijeće da se dogovore što učiniti. "Što da radimo?" pitali su jedan drugoga. "Jer ovaj čovjek zaista čini čudesa.
48. Ako ga pustimo na miru, sav će ga narod slijediti i povjerovati u njega, a onda će doći rimska vojska, pobiti nas i preuzeti vlast."
49. A jedan od njih, Kajfa, koji je te godine bio veliki svećenik, reče: "Ništa vi ne znate!
50. Ne razumijete da je za vas bolje da ovaj jedan čovjek umre za narod, umjesto da sav narod izgine!"