31. Kada su Židovi koji su bili u Marijinoj kući i tješili je vidjeli da tako žurno odlazi, pođu za njom. Mislili su, naime, da ide na grob oplakivati brata.
32. Kad je Marija stigla do Isusa, padne pred njim ničice i reče: "Gospodine, da si ti bio ovdje, moj brat ne bi umro!"
33. Kad Isus ugleda nju i Židove koji su došli s njom kako plaču, ostane duboko dirnut i potresen.
34. "Kamo ste ga položili?" upita ih."Dođi i pogledaj", odgovore.
35. Isus zaplače.
36. "Bili su bliski prijatelji", govorili su Židovi. "Gledajte kako ga je volio!"
37. Neki rekoše: "Zar taj koji je slijepcu vratio vid nije mogao spriječiti Lazarovu smrt?"
38. Isus se opet duboko ražalosti. Uto stignu do groba. Bila je to špilja s teškim kamenom navaljenim na otvor.
39. "Odmaknite kamen!" zapovjedi Isus.Ali pokojnikova sestra Marta reče: "Gospodine, mora da je vonj već strašan jer je prošlo četiri dana otkako je umro."
40. "Nisam li ti rekao da ćeš, budeš li vjerovala, vidjeti Božju slavu?" upita ju Isus.
41. I tako odmaknu kamen s groba. Isus pogleda u nebo i reče: "Hvala ti, Oče, što si me uslišao.
42. Znam da me ti uvijek uslišavaš, ali to sam rekao zbog ovih ljudi, kako bi vjerovali da si me ti poslao."