29. jer mi ih je dao Otac, a on je jači od svih. Zato ih nitko ne može ugrabiti iz Očeve ruke.
30. Ja i Otac jedno smo!"
31. Tada židovski vođe opet pograbe kamenje da ga kamenuju.
32. Isus im reče: "Po Božjemu sam nalogu učinio mnoga dobra djela da pomognem narodu. Za koje me od tih djela želite kamenovati?"
33. "Ne činimo to zbog dobrih djela," odgovore oni, "već zbog svetogrđa. Običan si čovjek, a praviš se Bogom."
34. "Ne piše li u vašem zakonu: 'Ja rekoh, vi ste bogovi!'" odgovori on.
35. "Ako dakle Sveto pismo, koje se ne može promijeniti, bogovima naziva ljude kojima je upućena Božja riječ,
36. zašto meni, koga je Otac poslao u svijet i posvetio, kažete da hulim zato što kažem: 'Sin sam Božji'?
37. Nemojte mi vjerovati ako ne činim djela svojega Oca.
38. Ali ako ih činim, vjerujte barem tim djelima kad već meni ne vjerujete. Uvjerite se da je Otac u meni i ja u njemu."
39. Tada ga opet pokušaju uhvatiti, no on im umakne.
40. Prijeđe na drugu stranu Jordana, na mjesto gdje je prije Ivan krstio, i ondje ostane.
41. Mnogi pođu za njim. "Ivan nije činio čudesa," govorili su ljudi među sobom, "ali sve što je prorekao za ovog čovjeka bila je istina."